Ugledni njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u vikend izdanju objavio je opsežan tekst o srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, u kojem ga povezuje s razdobljem opsade Sarajeva i njegovim vlastitim izjavama iz devedesetih godina. Tekst pod naslovom “Snajperisti na židovskom groblju” potpisuje novinar Michael Martens, a prenosi ga Deutsche Welle.
Martens tekst započinje poviješću židovske zajednice u Sarajevu i njezinim gotovo potpunim uništenjem tijekom holokausta, uz citate nobelovca Ive Andrića. Potom se osvrće na opsadu Sarajeva, tijekom koje je poginulo više od 11.000 ljudi, te opisuje ulogu Židovskog groblja, koje je zbog svojeg položaja predstavljalo jednu od ključnih točaka srpskih snajperista.
Poziva se pritom na svjedočenje britanskog generala Michaela Rosea pred Haaškim sudom, koji je izjavio da je Židovsko groblje bilo stalno polazište za granatiranje i snajpersko djelovanje prema gradu. Navodi se i svjedočenje kirurga iz sarajevske bolnice prema kojem su pacijenti i medicinsko osoblje više puta bili ranjavani snajperskom vatrom koja je dolazila upravo s tog područja.
U nastavku autor fokus prebacuje na Aleksandra Vučića.
“Čovjek koji je kao mladi dragovoljac, barem neko vrijeme, bio prisutan na tom mjestu, usred zločinačkih događaja na Židovskom groblju u Sarajevu, poslije će postati poznat i moćan – današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.”
Martens naglašava kako te informacije nisu plasirali Vučićevi politički protivnici, nego da je o svom odlasku u rat kao dragovoljac tijekom devedesetih godina govorio sam Vučić u više intervjua.
Autor navodi da su ti razgovori objavljeni u tiskanim medijima koji više ne izlaze te da su zbog toga ostali gotovo nepoznati široj javnosti.
“Istražujući fondove Narodne biblioteke Srbije u Beogradu, u papirnatim arhivima naići će se na brojne tragove”, piše Martens.
“Prijavio sam se kao dragovoljac”
Kao jedan od ključnih izvora navodi intervju koji je Vučić dao tjedniku Duga 1994. godine, kada je već bio jedan od istaknutijih političara Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja.
U tom intervjuu Vučić kaže:
“Kad je počeo rat u Bosni, otišao sam u srpsko Sarajevo i prijavio se kao dragovoljac.”
Dodaje kako je otišao “braniti srpstvo”, a prema navodima FAZ-a u istom je razgovoru rekao da je “neko vrijeme bio na Židovskom groblju”, prije odlaska na Pale.
Martens pritom ističe da iz tih izjava nije moguće zaključiti kakvu je točno ulogu Vučić imao tijekom boravka na Židovskom groblju.
“Iz Vučićeva intervjua nije jasno što je točno radio na Židovskom groblju u Sarajevu. Je li i on pucao na grad? Je li i on ubijao civile? Koja je bila njegova uloga?”
Istodobno naglašava kako ne postoje vjerodostojni dokazi za tvrdnje koje su se posljednjih mjeseci pojavile u javnosti, prema kojima je Vučić navodno vodio strane državljane koji su za novac pucali na civile u Sarajevu.
“No takve senzacionalističke priče nisu ni potrebne da bi se zaključilo da se budući predsjednik Srbije kao mladi ratni dragovoljac stavio u službu duboko zločinačke politike”, piše Martens.
Citira i izjave iz 1997. godine
Autor se poziva i na posebno izdanje časopisa Velika Srbija iz 1997. godine, kada je Vučić bio glavni tajnik Srpske radikalne stranke.
“Tada sam se našao u dvojbi koja je mučila mnoge, posebno mlađe ljude, a koju je razriješio moj četrdesetodnevni boravak kao dragovoljca u Sarajevu”, citira FAZ Vučićevu izjavu.
Navodi se i njegova tvrdnja da je ukupno proveo osam mjeseci na područjima pod nadzorom bosanskih Srba, od čega dva mjeseca na bojištu.
“Ako mislite da sam se zalagao za Hrvate ili muslimane – nisam i ne pada mi na pamet da se toga stidim”, jedna je od izjava koje prenosi njemački list.
Martens zaključuje kako Vučić danas službeno poštuje Daytonski sporazum i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali smatra da mediji bliski srbijanskom predsjedniku i dalje njeguju revizionistički ton.
Na kraju teksta podsjeća i na Vučićevu izjavu iz 1995. godine:
“Na kraju će Srbi podići glavu i vratiti svoje zemlje. Potrebno je samo još malo pričekati.”
Tekst završava pitanjem:
“Bliži li se tom čekanju kraj?”
