Novinar N1 televizije Ivan Hrstić na društvenim je mrežama oštro reagirao na najnoviji sukob predsjednika Zorana Milanovića i Vlade oko slanja pripadnika Hrvatske vojske na vojni mimohod u Parizu. U objavi tvrdi da je upravo Milanović, još kao predsjednik Vlade 2013. godine, izmjenama Zakona o obrani ograničio ovlasti predsjednika Republike u ovakvim situacijama te da se danas protivi zakonskom rješenju koje je sam uveo. Hrstić pritom iznosi i niz političkih ocjena o Milanovićevu odnosu prema Ukrajini, NATO-u i Francuskoj.
Objavu prenosimo u cijelosti:
“MILANOVIĆ PO OBIČAJU SAM SEBI USKAČE U USTA. On je sam sebi ograničio ovlasti. Dok on to u lipnju 2013. nije uveo u Zakon o obrani, konačna odluka o slanju vojnika u bilo kojoj formi bila je ovlast predsjednika. On ju je htio ograničiti, pa je tako prije 13 godina sam sebi iskopao rupu iznad koje danas stoji.
Članak 69, stavak 5 Zakona o obrani koji nije postojao prije no što su ga u Zakon o obrani ugradili Milanović i Kotromanović:
“Odluke o prelasku granice radi protokolarno-ceremonijalnih aktivnosti te postrojbi razine voda i niže donosi ministar obrane”
Svaka zapovijed koja bi zabranila takvu zakonitu odluku ministra bila bi – pogađate – nezakonita. Čak i kad bi PRH imao ovlasti u miru izdavati neposredne zapovijedi – a nema (to je također sam sebi ograničio MIlanović!) – načelnik Glavnog stožera ne bi smio poslušati zapovijed kojom se izričito krši Zakon o obrani.
Dakle, Milanović je taj koji je Zakonom o obrani tu ovlast dao u ruke Anušiću. Cilj mu je tada bio ograničiti ovlasti predsjednika, ali i olakšati i ubrzati komunikaciju članica EU i NATO-a. Naravno, to je bilo u vrijeme kad je tvrdio da nikad neće biti predsjednik RH, te bio uvjeren da će vječno biti premijer.
Problem svakako nije što se radi o Francuskoj, nije to prkosna poruka Parizu, nego baš pouzdanički zavjet Moskvi – da Hrvatska i dalje ostaje jedina članica NATO-a čija vojska ne surađuje s vojskom Ukrajine, a njezin predsjednik jedini koji nikad nije otišao u Kijev niti se igdje susreo s ukrajinskim predsjednikom, premijerom niti predsjednikom parlamenta. Kad je imao priliku u Zagrebu – bježao je iz Zagreba.”, napisao je Hrstić
