Redakcija
Na današnjoj konferenciji za medije gradonačelnik Tomislav Tomašević ponudio je klasičnu obranu u stilu Možemo! – distanciranje, relativizaciju i najavu “čišćenja” nakon što je afera već eksplodirala.
Istaknuo je da je Kosta Kostanjević bio zaposlen u Ustanovi za upravljanje sportskim objektima (USO) prije njegova mandata, da nije član platforme Možemo!, te da ga je Upravno vijeće izabralo jednoglasno. Poručio je kako s njim nije razgovarao od izbijanja slučaja Hipodrom te da prema javno dostupnim podacima ne vidi dokaze krivnje. Najavio je povrat oko 450.000 eura te novo vodstvo ustanove koje bi trebalo “sve raščistiti”.
Na pitanje novinara zašto je Grad čekao nagodbu Galića da bi podigao imovinsko-pravni zahtjev, Tomašević je odgovorio da će se ići u parnicu, baš kao i u slučaju Zvonimira Šostara.
Ovo više nije samo obrana – ovo je već standardna operativna procedura ove vlasti.
Kad god korupcijska afera zahvati neku ustanovu pod njihovom kontrolom, aktivira se isti mehanizam: “Nije član stranke”, “bio je tu prije nas”, “nema poruka i transkripata”, “podržavamo istragu” i – naravno – “sad ćemo raščistiti”. Potpuno isto kao u slučaju Sandre Benčić.
Problem je što Tomašević već godinama ima potpunu kontrolu nad imenovanjima u gradskim ustanovama. Upravna vijeća i ravnatelji nisu plod slučajnosti, već političkog odabira. Braniti se tvrdnjom da “nije član Možemo!” je jeftino političko zavaravanje. Javnost očekuje odgovornost onih koji su na vlasti, a ne opravdanja da su “naslijedili” ljude koje su sami mogli smijeniti ili bolje kontrolirati.
Najozbiljniji propust je sporoća s povratom novca. Grad je čekao da se otac i sin Galić nagode s tužiteljstvom pa tek onda krenuo u akciju. To nije znak odgovorne uprave, već reaktivnog upravljanja krizom pod medijskim pritiskom.
Umjesto da preuzme političku odgovornost za sustav u kojem se ovakve stvari događaju pod njegovom palicom, Tomašević nam ponavlja mantru o “raščišćavanju”. No Zagreb više ne vjeruje u bajke o novoj politici koja uvijek stiže prekasno i uvijek samo reagira.
Ako Možemo! zaista želi biti drukčiji, vrijeme je da prestane štititi svoje ljude i počne preuzimati odgovornost. Jer ovakvo spinanje samo potvrđuje da je nova vlast vrlo brzo naučila stare trikove.
