Piše: Marko Ljubić na FB
Ako sebi želi dobro, Hrvatska i većina hrvatskog naroda ne bi smjeli upadati u zamku javnog i političkog nadvikivanja s “Možemo” i SDP-om, s Dalijom Orešković i sličnima oko “oslobođenja” 45. godine.
Pristajanje na tu igru, kojom ljevica i ucijepljene globalističke antinacionalne grupacije godinama i desetljećima unazad zadržavaju ključni službeni utjecaj na hrvatski nacionalni identitet dajući mu klevetnički profil profašističke naravi koga se mora nadzirati s pozicija antifašizma, prije svega je pokazatelj nezrelosti nacionalnih politika, a u mnogim elementima i prijetvornosti, pa i štetočinstva.
Svađa s antifašistima i pokušaj nadglasavanja za javnost, pri čemu se potpuno zanemaruju državne politike i promjene institucionalne naravi s izgonom lažnog vrednovanja nacionalnog identiteta i povijesti, s tim sadašnjosti i perspektive, ljevici ostavlja realnu državnu nadmoć neovisno o tome tko je formalno na vlasti, a protagonistima s desnice, sudionicima takve “politike” i nadvikivanja donose banalnu satisfakciju prolaznog karaktera i teško kompromitiraju realne, a goleme potencijale hrvatskog naroda.
Kako god netko nazvao Daliju Orešković, koje god riječi javno koristio, vikao joj pod prozorom ili izvodio bilo kakav, više ili manje ružni performans, jedino može računati na primitivizaciju nacionalnih vrijednosti za koje se navodno zalaže i na javnu potporu primitivaca, koji u biti takvim ponašanjem samo daju politički kisik toj ženi i realno nanose više štete nacionalnim vrijednostima nego ona i slični.
Jer bagatelizira te vrijednosti u njenom i njihovom blatu, a obeshrabruje pametne ljude ili im javno uzima prostor s tim kaosom za stvarno i nadmoćno vraćanje države i društva hrvatskom narodu.
Nije uoči Dana sjećanja na žrtve Bleiburga i Križnog puta bit stvari, nije uopće bitno što o tome misli netko s antifašističkog političkog spektra, bitno je što Plenkovićev HDZ, što ostali koalicijski partneri i zastupnici nacionalnog profila u Hrvatskom saboru misle o prijedlozima Josipa Dabre iz Domovinskog pokreta, koji je potpuno neobično za desnicu, na svu sreću, umjesto žuči na ljevicu, predložio nacionalnu komemoraciju žrtvama hrvatskog naroda, komemoraciju u kojoj može sudjelovati doslovno svaki čovjek, a koju predvodi hrvatska država svojim stavom i javnim utjecajem.
Na to ljevica ni formalno ne može utjecati jer je u manjini u Hrvatskom saboru.
Dakle, politički fokus je na većini, na jednostavnom pitanju – jesu li spremni poslati poruku naciji da se pokloni svojim precima i osudi komunističko jugoslavensko zlo ili nisu, jesu li vjerodostojni nacionalni zagovornici i političari ili prikriveni ljevičarski antifašisti.
To je ključno pitanje, a ne što misli Tomislav Tomašević ili Stipe Mesić.
Srozavati Dabrine jednostavne, a sjajne prijedloge na bacanje vijenaca u Dunav i banalni javni obračun s “bacačima vijenaca” pozivajući ih da polože vijence na stratišta hrvatskih žrtava, što je odmah nakon Dabrina govora istaknuo karikaturalni Ćipe na službenim stranicama Domovinskog pokreta je upravo ta banalizacija koju bi samosvjesna desnica i istinski zainteresirani političari u Hrvatskoj morali izbjegavati, jer se na taj izrazito štetan način usmjerava voda na mlin upravo onima protiv kojih se lažno bori, a nositelje vladajuće većine među kojima upravo Dabrin i Ćipin Domovinski pokret igra ulogu najvažnijeg partnera Plenkovićevom HDZ-u, javno oslobađa odgovornosti i obveze očitovanja o prijedlozima upravo iz Domovinskog pokreta.
Svatko polaže vijence onamo kamo misli da treba, besmisleno je, štetno i gubitnički pozivati suparnika i političkog neprijatelja da radi ono što neće nikada uraditi, a zanemarivati i potiskivati u drugi plan ono što sam možeš uraditi.
To nije politika pijeteta, to je parazitiranje pod krinkom pijeteta.
Takvo ponašanje je godinama bilo obilježje desnice, deklarativno stvarne a politički lažne, u tolikoj mjeri da se odavno razumni ljudi pitaju je li to samo neznanje ili se radi o puno zloćudnijem djelovanju?
Naime, nitko toliko uporno i uvijek na isti način ne nanosi slučajno svojim ponašanjem štetu idejama i vrijednostima koje navodno predstavlja. Slučajnosti podrazumijevaju i ponešto dobro napraviti.
