Piše: Marko Ljubić
Je li u Hrvatskoj i na institucionalnom području, paralelno na nizu sektora započelo tzv. čišćenje, ili kolokvijalno pranje s ispiranjem državnog poretka, o čemu svjedočimo makar i izdaleka u sportskim savezima, ali i prema nizu insajderskih informacija na drugim, politici bliskim područjima, danas se ozbiljno pitaju kroničari upućeni u razmjernu dubinu događaja u zemlji tijekom zadnjih desetak i više godina?
Puno je indicija koje ukazuju upravo na taj proces, kako ovih iz tzv. sfere vanjske politike, tako i iz unutarnje.
Signali o određenom vanjsko-političkom zaokretu hrvatske državne politike, koju presudno kreira i personificira Plenković, a kojima smo svjedočili unazad nekoliko dana na sumitu inicijative Tri mora, te usmjeravanju na Trumpovu Ameriku umjesto do sada percipirane slijepe izvršiteljske odanosti nekolicini europskih država, prema vrlo ozbiljnim informacijama prati i pokušaj reseta unutarnje politike na nizu područja.
Je li taj reset samo pranje ruku od teško kompromitiranih aktera, svojevrsno žrtvovanje potrošenih izvođača i koliko daleko i duboko će to ići, teško je predvidjeti, kao što je teško biti siguran u domet i narav toga vanjsko-političkog zaokreta, ali nikakav realan zaokret u vanjskoj politici nije moguć bez čišćenja blata s lica i naličja u zemlji. l, niti bilo kakav zaokret vlastima ne može donijeti percepcijski efekt bez ušminkavanja unutarnjih procesa.
Čišćenje uvijek kreće s margina, pogotovo ako realni marginalci i njihov rukopis može ugroziti ključne nositelje politike i zaokreta, ne čak toliko u materijalnom, koliko u dojmovnom smislu, koga je ponekad teže oprati i koji je taktički važniji politici i od realnih pokazatelja. Ako za takve operacije postoje javno prepoznate i odavno kompromitirane javne osobe koje je lako prikazati dežurnim nevaljalcima, onda je to praktično savršena okolnost i najmanje rizičan postupak s najvećim efektima na javnu percepciju vlasti.
Paralelno s istragama u sportskim savezima, koje u gotovo stopostotnom pogledu financijski vode ka vrhu državne vlasti i šefovima najvećih državnih kompanija, prema informacijama iz više ozbiljnih izvora vode se izvidi i o dijelu operacija, koje su obilježile političke procese unazad nekoliko godina.
Javnost je uočila “pranje s ispiranjem” Z1 televizije i eliminaciju Bujanca, zatim njegovu pacifikaciju i prilagodbu novom licu javnosti u Dalmacija TV pod neslužbenim utjecajem samoga Plenkovića preko bliskog lobiste Ivice Pirića, kao i praktični nestanak teško javno kompromitiranoga kak’i Radića iz javnosti. Insajderski krugovi već nekoliko mjeseci raspolažu informacijom da su Radiću silno ograničena financijska sredstva za političke, medijske, ali i paraobavještajne operacije a da je tome najviše kumovala neuspjela akcija razbijanja DP i izbijanje u javnost informacije o plaćanju Vlahoviću za suradnju u kreiranju afere Mreža, čime mu je jasno stavljeno do znanja da nije više potrebno njegovo “domoljublje” s nizom kompromitiranih protagonista iz njegovog okruženja i da postaje ozbiljan kompromitirajući teret prije svega starijem partneru u Pevexu, Vujnovcu, posredno i Plenkoviću.
Kad svemu pridodamo nimalo nebitne činjenice da je čitav niz iznimno utjecajnih ljudi iz HDZ-a s grčem u želucu i s nezadovoljstvom doživio tu mučnu političku epizodu, koje nisu javno iskazivali, ali jesu što vrijeme odmiče nakon “operacija Mreža” sve više u važnom poslovno-političkom okruženju, signale u medijima koji su ukazivali na Plenkovićevu spremnost da tu epizodu prikaže kao prevaru Radića i Vlahovića i opere javno ruke od toga, informacije o interesu državih institucija za ulogu Radića, Vlahovića i pomagača u tome postaju krajnje realne. Pogotovo zato što je ta tzv. afera u samom startu nosila neprobavljiv raskorak između navodnog inkriminirajućeg sadržaja i posljedica s državnim ulogom i značajem.
Sve kasnije je samo potvrđivalo taj raskorak i poprimalo neugodniji javni dojam za Vujnovca i Plenkovića.
Ozbiljni kroničari političkih i javnih procesa u zemlji nikada nisu Radićeve postupke gledali autentičnima ili samostalnim njegovim izborom, čak ako su u nekim stvarima to i bili, dovodili su ga uvijek opasno blizu samome Plenkoviću preko Vujnovca, jer je trag partnerstva i novca, ali i saznanja o prošlosti Radića, vodio u tom pravcu. Iz tih krugova u zraku lebdi i upozorenje da je ozbiljna pogreška Radiću bila podcjenjivanje Bujanca, koji usprkos samobrendiranju javnim nevaljacem, nikada nije zagrizao u takve zalogaje kakav su zagrizli Radić i Vlahović, a nakon izbacivanja na ulicu, Bujanec je po svemu dobio daleko moćniju zaštitu nego mu ju je ikada mogao osigurati Radić. Radić bolje od ikoga zna koliko košta zaštita i da pokroviteljstvo nad Bujancem podrazumijeva određene usluge pokrovitelju.
Taj Plenkoviću jako otežavajući i loši dojam u javnosti je kao rijetko što prije toga potvrdila tzv. afera Mreža, koju je Plenković prema općoj ocjeni iskoristio kako bi eliminirao Davora Filipovića, iznimno povezanoga ministra s američkim političkim, poslovnim i akademskim krugovima, pogotovo Trumpove administracije, te njegovog savjetnika Jurice Lovrinčevića, vrlo uspješnog i nekompromitiranog biznismena.
Upravo ta smjena i uloga Radića, ali i munjevite reakcije USKOK-a, te medija pod korporativnim Vujnovčevim utjecajem i utjecajem vlasti, izravno je utjecala na javni dojam da iza svega stoje interesi Vujnovca i Plenkovića.
Po krajnje relevantnim neslužbenim izvorima, upravo u tom pravcu su krenuli i izvidi DORH-a s naglaskom na ulogu Marija Radića, koga se višestruko preko nekolicine izvršitelja povezivalo s nezakonitim prisluškivanjem i snimanjem Radeljića, Škore, a prema ozbiljnim informacijama i samoga potpredsjednika Vlade Tome Medveda, i navodnog istraživačkog novinara, a u biti paraobavještajnog izvršitelja iz više sličnih operacija ni blizu toliko važnog obima kao u aferi Mreža, Marina Vlahovića, za koga je u kratkom razdoblju očite suradnje s Radićem, nekoliko upućenih ljudi javno i s ozbiljnim argumentima tvrdilo da se bavi ucjenama i iznudom novaca trgujući krajnje suspektnim informacijama iz nepoznatih izvora i vrlo upitnoga sadržaja.
Dolazak Vlahovića na Z1 samo je to dodatno učinio vidljivijim i cijelu tu operaciju “Mreža” duboko kontaminiranom i sumnjivom, pa je prema mišljenju insajdera upravo ta epizoda idealna za reset i pranje ruku vlasti.
Jesu li upozorenja i istupi nekolicine ljudi upućenih u događaje oko tzv. afere Mreža, s vrištećim činjenicama, koje su ukazivale na utemeljene sumnje u klasičan reket, ucjenu i težak kriminal, koji je rezultirao i udarom na sami državni poredak sa smjenom ministra, konačno postali predmet ozbiljnog interesa DORH-a, a protagonisti Vlahović, Radić i direktor Z1 TV Ćurić zbog navodne uloge u menadžiranju te suradnje, mete državnih istraga vidjet ćemo brzo, no nikoga upućenog ne bi to iznenadilo. Čak i ljudima koji nemaju iluzija o naravi državnog poretka i vlasti, je do sada bilo čudno da se itko u vlasti usuđuje iz pragmatičnih razloga ako već ne iz etičkih, ostavljati nedirnutim tako teške i iznimno ozbiljne sumnje, te održavati u javnosti perceptivni dojam bliskosti s tako kompromitiranim akterima. Ni samom USKOKU ništa u tome od prvoga dana nije nepoznato.
Nisu nimalo zanemariva upozorenja da je upravo to najbezbolnija i najefektnija šansa i pravac samome Plenkoviću, posredno i Vujnovcu, oprati ruke od mučne epizode, koja je od prvoga trenutka izgledala kao organizirana operacija državnog vrha i parapolitičko-paraobavještajnog s pseudonovinarskim podzemljem, te nakon nešto manje od dvije godine nakon toga, nazvati aktere zasluženim imenima a nedjela na koja sve poznato ukazuje sankcionirati, oprati ruke i obraz od njihovih nedjela, najavljujući novo lice politike, makar do nove prilike i novih operativaca. Plenkovićevo upravljanje Hrvatskom tijekom zadnjih deset godina potpuno potvrđuje sklonost takvom modelu “čišćenja”, a spomenuti “istražitelj” i glavni politički guru “domoljublja” već godinama u javnosti nose na čelu natpis – za jednokratnu uporabu, dakle idealni za “pranje s ispiranjem”
Sve ukazuje da se stvari odvijaju u tom pravcu, ne zanemarujući oprez zbog toga što prije svih kak’i Radić također zna podosta toga, pa ima veće mogućnosti nagodbi, samo je pitanje njegove slobode izbora i komfora s obzirom da ništa što takvi ljudi postignu nije oslobođeno računa na putu “uspjeha”. Od toga koliko su visoki ti računi ovisi i procjena rizika od njegovih saznanja. Slijedi li eliminacija izvršitelja potencijalno teških nedjela i pranje ruku upravo na konstruiranom “slučaju” koji je svojedobno potresao Hrvatsku, vidjet ćemo uskoro.
