Može li blokada Hormuškog tjesnaca zaustaviti dizalice u Hrvatskoj?
Globalna geopolitička nestabilnost, posebice potencijalna eskalacija sukoba u regiji Irana i blokada Hormuškog tjesnaca, predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti građevinskog sektora. Budući da kroz taj tjesnac prolazi čak 20 % svjetske nafte i ukapljenog plina (LNG), svaki poremećaj izravno se prelijeva na cijene energenata, a potom i na troškove gradnje u Hrvatskoj.
Magistar inženjer građevinarstva Saša Perko za Dnevnik.hr upozorava da proizvodnja osnovnih građevinskih materijala zahtijeva enormne količine energije, pri čemu pečenje klinkera za cement ili rad visokih peći u čeličanama izravno ovise o cijeni goriva i struje,
“Kroz Hormuški tjesnac prolazi petina svjetske nafte i LNG-a, što znači da svaki poremećaj izravno udara na energetski intenzivne procese proizvodnje. Cijene čelika u Europi već su krenule nagore usporedno s rastom cijena nafte, jer energetski troškovi izravno pogađaju visoke i električne lučne peći. Cement je još osjetljiviji – pečenje klinkera troši ogromne količine goriva, pa svaki skok cijena energenata odmah mijenja proizvodnu cijenu”, ističe Perko.
Iako je Hrvatska za osnovne materijale poput opeke i cementa relativno zaštićena jer ih nabavlja iz Europe, problem nastaje kod specifične opreme koja dolazi s udaljenijih tržišta. Oprema za instalacije, električni materijal i spojni elementi koji dolaze iz Azije trpe zbog nesigurnosti plovidbe i skupljeg brodskog osiguranja, što direktno udara na rokove i konačnu cijenu materijala na skladištima.
Perko objašnjava da brodari taj trošak jednostavno ukalkuliraju u fakturu, što na kraju plaćaju domaći investitori i kupci.
Poseban izazov predstavljaju materijali izravno vezani za naftne derivate, poput asfalta i hidroizolacije, čija cijena rapidno raste kada barel nafte dosegne razinu od 100 dolara.
“U takvim uvjetima projekti s fiksnim cijenama brzo postaju problem jer izvođači zbog malih marži vrlo brzo ulaze u gubitak. U stanogradnji se to prelijeva na grube radove poskupljenjem bitumenskih traka i premaza za temelje, podrumske zidove i slične elemente. Sintetske membrane poput PVC-a i TPO-a nisu izravno vezane uz bitumen, ali ovise o petrokemiji, pa ih rast cijena energenata također pogađa. Ne bih rekao da je zastoj projekata realan, ali do korekcije cijena već dolazi”, tvrdi Perko.
Rat u tako važnoj regiji obično potiče opću inflaciju, što dodatno komplicira situaciju s kamatnim stopama i dostupnošću financiranja. Perko objašnjava da rat prvo diže cijene energije, a zatim pokreće širi inflacijski val u kojem kamatne stope na stambene kredite prestaju padati, a mogu i ponovno rasti. Za investitore to znači skuplji i teže dostupan kapital, što usporava novu gradnju i svodi je na projekte koji mogu izdržati strože bankarske uvjete.
Iako se nekretnine često smatraju “sigurnom lukom” u krizama, on smatra da taj efekt u Hrvatskoj ne treba precjenjivati jer cijene i dalje primarno formiraju domaća potražnja, turizam i ograničena ponuda.
Uz materijale, neizbježan je i pritisak na cijenu rada. Povećanje cijena goriva uzrokuje lančanu reakciju rasta cijena hrane i usluga, pa su građevinske tvrtke prisiljene dodatno podizati plaće radnicima kako bi zadržale operativnost u sektoru koji već pati od manjka radne snage.
“Unutar jedne građevine trošak rada čini oko 35 do 45 posto ukupnog troška, ali važno je reći da rast plaća obično dolazi s odmakom od šest do dvanaest mjeseci. Materijali reagiraju puno brže, često odmah, a ponekad i uz dozu špekulacije proizvođača i distributera. Zato se udar na cijenu kvadrata najprije vidi u materijalima, a tek kasnije u rastu troška rada”, objašnjava Perko., piše N1.
