Novinar i publicist Marko Ljubić na svom je facebook profilu komentirao najnoviji sklopljeni savez između HDZ-a i HSS-a.
Objavu prenosimo u cijelosti:
“HSS-ov “POVRATAK KUĆI” ILI OPERACIJA ZAOBILAŽENJA DOMOVINSKOG POKRETA?
Gledam reakcije nakon sastanka tog novog predsjednika HSS-a s Plenkovićem i naslove – HSS se vraća kući!
Pa se piše o “staroj hrvatskoj pučkoj stranci”, pa se svemu daje neka dimenzija idejne i vrijednosne autentičnosti, nečeg obećavajućeg.
Ničega u tome nema ni “povratničkog”, ni “starog hrvatskog”, ni “pučkog”, a pogotovo obećavajućeg.
To je tipičan model politike stabilne vlasti čija perspektiva i započinje i završava s paradigmom vlasti i vladanja.
U tom modelu zastupnici su “ruke”.
Još jedna.
Nije slučajno transparentni liberal Hrebak “državotvorno” i “suočen s međunarodnom krizom” proglasio “ustašku ruku” nebitnom za vladajuću većinu, a još je manje slučajno krenulo nakon toga silovito medijsko mainstream isticanje da je Domovinskom pokretu amputirana Dabrina ruka, te neobično i ničim izazvano medijsko suprotstavljanje ministra Šušnjara iz kvote DP njegovoj stranci, o čijoj političkoj i izbornoj volji ovisi.
Sumnjam da je i Šušnjaru, a kamoli Penavi u interesu da se zbog Vladinih politika, koje se zbog nadležnosti resora vežu za Šušnjara, te politike i sam ministar pokušavaju afirmirati kao u Slobodnoj Dalmaciji i inače u HANZA medijskoj grupi koja se nizom bogatih ugovora može povezati s HDZ-om, ističući nasuprot “dobrog ministra Šušnjara” Domovinski pokret kao “harmonikaše i pjevače”.
Odnosno kao – rulju.
Samo naivci mogu pomisliti da Plenković “pijući kave” sa zastupnicima, koji nakon toga pristupaju većini, pacificira i čini nebitnim Hrebaka i HSLS.
Cijela ta operacija, pogotovo “vraćanje HSS-a kući”, uz vrlo izgledan povratak još poneke “zalutale ovce” je – puzajuća pacifikacija Domovinskog pokreta i eliminacija “desnice”.
HSS je i prije Beljaka bio trošenje zadnjih kapi davnašnjeg sentimenta, s njegovim biljegom to je postala ružna karikatura svoje pokojne simbolike, potpuno bezidejna kvazipolitička skupina kojoj je jedina programska paradigma – dograbiti zrno vlasti, a zbog dominacije lijevih i izrazito ljevičarskih vrijednosti u Plenkovićevom HSZ-u, HSS se ne mora pomaknuti iz antifašističkog bunkera u koji ga je već ranije Tomčić uvalio a Beljak ukopao.
Dakle, HSS se nikamo ne vraća, sastaje se s HDZ-om
m na putu inkluziviranja i antifašizacije HDZ-a.
HSS je blizanac HSLS-u, s jedinom razlikom što je povijesni i hrvatski sentiment umjesto radićevske simbolike HSS-u, doduše vrlo rijetkim naivčinama, tim Hrebakovcima još davao Budišin duh.
Baš sve je od Hrebakovog ultimatuma, koji je svakome tko bar nešto zna i bar malo razmišlja o političkim procesima, bio tuđe trbuhozborenje bez ikakve autentičnosti, zatim reakcija na Dabrinu antitotalitarnu inicijativu, preko Hrebakovog “suočenja s međunarodnom krizom”, uz Plenkovićeve kave i pristupanja većini, uz kampanju amputacije na živo “ruke” Domovinskom pokretu, a iznad svega manipulativno i ružno medijsko korištenje ministra iz Domovinskog pokreta protiv njegove stranke, vjerojatno i volje, do HSS-ovog “povratka” siguran znak zaobilaženja Domovinskog pokreta ili njegovog svođenja na potpuno beznačajnu desubjektiviziranu činjenicu.
Ne znam kako na to gledaju u Domovinskom pokretu, imaju li snage i znanja “suočiti se s krizom” kao i Hrebak, pa za razliku od HSLS-a kao stranka s izbornim legitimitetom i nakon antitotalitarne inicijative, te promicanja demografije i sela u vrh nacionalnih državnih pitanja, pronaći odgovor na ovaj puzajući proces opkoljavanja, pogotovo komunikacijski, jer ljudi znaju ono što vide.
Dobrom komunikacijskom timu nikada ne bi smjela promaknuti perverzija najizraženija u Slobodnoj Dalmaciji, upravo zbog organske suradnje HANZA medija i HDZ-ove vlasti na svim razinama, gdje se Antu Šušnjara, za njega prvoga uvredljivo, nastoji predstaviti spasiteljem nacije, kao kad u filmovima vojnika tituliraju generalom, koristeći ga kao batinu protiv njegove stranke, umjesto da, kad mu već pripisuju zasluge, istaknu da pripada “harmonikašima i pjevačima”.
Zbog svega je “povratak HSS-a kući” radije gledam kao bombaša samoubojicu koji kupuje kartu za kino, recimo za “Svadbu””., napisao je Ljubić
