Zastupnica u zagrebačkoj Skupštini Dina Dogan zatražila je detaljne informacije o dosadašnjem radnom iskustvu gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
U svom upitu tražila je pregled njegovih profesionalnih i savjetodavnih angažmana, uključujući zemlje u kojima su se odvijali, vrstu ugovornog odnosa te precizne podatke o formalnom obrazovanju, akademskim titulama i eventualnoj nostrifikaciji inozemnih diploma.
Poseban naglasak stavljen je na pojašnjenje ranije iznesenih tvrdnji o njegovom radu kao konzultanta u više zemalja, kao i na informacije o navodno završenom magistarskom studiju na sveučilištima Oxford ili Cambridge.
Objavu prenosimo u cijelosti:
Sjećate se kako se Tomislav Tomašević godinama hvalio magisterijem u Engleskoj i konzultantskim poslom u čak 40 zemalja? Upravo zato je potpuno legitimno pitati, što je od toga točno, gdje je radio, u kojem svojstvu, za koga, temeljem kojih kvalifikacija i pod kojim ugovornim odnosima. Pa sam to i napravila (vidi slike u prilogu). To nije nikakav napad, nego elementarna provjera vjerodostojnosti čovjeka koji vodi glavni grad i raspolaže milijardama javnog novca. Ako su te tvrdnje točne, onda odgovor ne bi smio biti problem. Ako nisu, onda je problem još veći.
Umjesto da gradonačelnik osobno i jasno odgovori na pitanje o vlastitom poslovnom i obrazovnom putu, skriva se iza pročelnika Matijašeca, wannabe ustavnog suca i šalje birokratske maglice. Dakle, kad se gradi politički imidž, onda slušamo velike priče o međunarodnoj karijeri i impresivnim titulama. Kad se traži konkretan odgovor, onda odjednom nitko ništa ne zna i Grad “ne vodi evidenciju”. Pa dobro, tko je onda godinama prodavao javnosti priču o magisteriju u Engleskoj i konzultantskom radu u 40 zemalja? I zašto sada, kad se traži pojašnjenje, nastupa muk i skrivanje iza činovnika?
Ali, znate li vi uopće tko je Željko Matijašec? On je oličenje onog najgoreg tipa političko-administrativnog aparatčika, čovjeka koji je preživio svaki sustav, svakog šefa i svaku promjenu vlasti, a pritom nikada nije birao stranu po načelu, nego po koristi. Bio je dio starog gradskog aparata i bez problema se prilagodio novom, pa danas glumi neutralnog činovnika dok zapravo politički pokriva gradonačelnika kad ovaj ne želi osobno odgovarati. Vjerujem da je isto radio i za vrijeme Bandića jer je tada također visoko kotirao. A to nije bilo lako, muškarcima. Posebno je odbojno njegovo cerekanje zastupnicima oporbe u Skupštini, jer to nije ponašanje ozbiljnog pročelnika ni pravnika, nego bahatog aparatčika koji je umislio da nije servis institucija i građana, nego njihov tutor. Takav stil otkriva prezir prema oporbi, prema demokratskoj kontroli i prema samoj funkciji koju obnaša. E, da, usput želi već drugi puta postati ustavni sudac. Ali to da nije smiješno bilo bi tužno. Pokušava se ugurati u kvoti Možemovaca.
Za kraj, neka bude potpuno jasno, tko god mene pita za moj poslovni i obrazovni put, dobije odgovor bez problema. Gdje sam radila, što sam završila, koje kvalifikacije imam, što sam objavila, što predajem, što sam radila u praksi, sve je dostupno i provjerljivo. Baš sam za potebe AZVOa neki dan ažurirala CV. Tako se ponašaju ljudi koji nemaju što skrivati. Zato je cijela ova priča oko Tome puno veća od jednog dopisa. Ona otvara jednostavno pitanje, zašto gradonačelnik Zagreba ne može ili ne želi jednako transparentno govoriti o sebi.
Kad smo već kod teme akademskog puta, gdje nam je diplomski rad Sandre Benčić?, napisala je Dogan
