Izjava premijera Andreja Plenkovića da bi svijet mogao ući u krizu ozbiljniju od one iz 2022., nakon ruske invazije na Ukrajinu, sve se više uklapa u širi kontekst rastuće energetske nesigurnosti. Upozorenja dolaze paralelno s prvim znakovima restrikcija u pojedinim europskim državama te preporukama za štednju koje je ovoga tjedna objavila Međunarodna energetska agencija.
Takvi signali rijetko ostaju bez konkretnih posljedica, a prvi na udaru mogli bi biti građani – osobito vozači. Rastuće cijene energenata, potaknute geopolitičkim napetostima i nestabilnom opskrbom, već sada mijenjaju očekivanja i najavljuju prilagodbe u svakodnevnom životu.
Poruke koje stižu iz Vlade sve su izravnije: ne radi se o političkoj retorici, nego o pripremi na scenarij u kojem energija postaje ograničen i strateški resurs. Preporuke Međunarodne energetske agencije jasno ukazuju na smjer – smanjenje potrošnje, stroža kontrola i brza promjena navika.
Promet se pritom nameće kao prva točka intervencije. Mjere koje su donedavno djelovale radikalno sve su bliže provedbi: smanjenje brzine na autocestama, poticanje dijeljenja vožnje, širenje rada od kuće te jačanje javnog prijevoza. U pojedinim scenarijima ne isključuje se ni uvođenje par-nepar sustava u gradovima.
Za prosječnog građanina to znači kraj spontane mobilnosti. Odlazak na posao sve će češće podrazumijevati organizaciju zajedničke vožnje, dok bi drugi automobil u kućanstvu mogao postati višak. Putovanja će se planirati unaprijed, a ne donositi usputne odluke.
Promjene neće biti samo administrativne, nego i osobne. Vožnja će se prilagođavati novim uvjetima – sporija, racionalnija i rjeđa. Automobil postupno gubi status simbola slobode i postaje resurs kojim se upravlja.
Energetska kriza pritom se ne zaustavlja na prometu. Sve je izglednije uvođenje mjera štednje i u kućanstvima – od racionalnijeg korištenja plina do prelaska na alternativne izvore gdje je to moguće. U takvom scenariju, dio energenata poput LPG-a mogao bi se preusmjeravati iz prometa prema osnovnim potrebama, što dodatno povećava pritisak na vozače.
U tom kontekstu ponovno se otvara pitanje električnih vozila. Iako skuplje gorivo na prvi pogled ide u prilog električnoj mobilnosti, rast cijena električne energije i opterećenje elektroenergetskog sustava dovode u pitanje njezinu kratkoročnu isplativost. Dugoročno, električni automobili ostaju dio šire energetske tranzicije, ali ne i brzo rješenje za aktualnu krizu.
Istodobno, u fokus se vraćaju alternativni oblici kretanja. Bicikl, hodanje i kombiniranje različitih vrsta prijevoza postaju racionalniji izbor za kratke relacije, dok javni prijevoz dobiva na važnosti – više iz nužde nego zbog kvalitete.
Hrvatska, osobito izvan urbanih središta, i dalje snažno ovisi o automobilima, što prilagodbu čini dodatno zahtjevnom. No iskustva prethodnih kriza pokazuju da se promjene mogu dogoditi brže nego što se očekuje, osobito kada ih potiču ekonomski pritisci.
Možda će najveći zaokret biti onaj u percepciji. Donedavna svakodnevna sloboda kretanja – mogućnost da se u bilo kojem trenutku sjedne u automobil i vozi bez većeg razmišljanja o trošku – postupno postaje stvar prošlosti.
Hoće li Hrvatska posegnuti za restriktivnijim mjerama poput par-nepar sustava, ovisit će o razvoju globalne energetske situacije. No trend je već sada vidljiv: štednja, prilagodba i redefiniranje svakodnevnih navika.
Novo razdoblje ne dolazi naglo, ali dolazi sigurno. U njemu vožnja više neće biti pitanje izbora, nego izračuna – kada, koliko i po kojoj cijeni., piše autoklub
