Piše Marko Ljubić na facebooku
“Nakon prvog šoka izazvanog “Dabrinim zakonom” i zbunjenosti cijeloga medijsko-političkog poretka, gdje su ulogu mislilaca preuzeli komični pendrek efendija Ranko Ostojić i povjesničarski ustavotumač Budak pojačan s nekim Acom profesurom i naravno, Dalijom, sistem se pribrao i krenuo u operaciju već toliko puta provjerenog skretanja pozornosti i stvaranja magle zaborava proizvodnjom novih javnih događaja.
Bit je – relativizirati, potisnuti i u blato uvaljati Dabrin zakon.
Nakon dugo vremena ponovno, kao i u aferi “plin za cent” ili uoči zadnjih izbora “kandidaturom” pojavljuje se predsjednik Milanović s napadom na Plenkovića zbog posjeta potpredsjednika Vlade Anušića Izraelu.
Zatim mediji “otkriju” da se Dabro “našao” s Bujancem, a to prvi plasiraju nekiliko portalčića bliskih Plenkoviću, te da su dogovorili obračunati s kak’i Radićem, a istovremeno predsjednik Vlade nakon povratka s međunarodnih aktivnosti i afirmacije države, navodno uoči koalicijskog sastanka planira sjesti s Hrebakom i Penavom, koji su valjda nepotrebno uznemirili javnost i zagužvali.
Pođimo od zadnjeg.
Penava i Hrebak uopće nisu usporedive kategorije, niti mogu imati isti značaj, a tako ih se nastoji predstaviti izjednačavajući ih kao nositelje “nemira i nereda”.
Hrebak i HSLS nisu izvorni i izborni polički subjekt, jer svoja dva zastupnika u Hrvatskom saboru isključivo duguju Plenkoviću, dok je Penava sa svojih sadašnjih osam zastupnika ušao u Hrvatski sabor u političkom natjecanju prije svega s Plenkovićem, u puno toga i na sukobljenim stajalištima.
Hrebak je nadalje istupio s otvorenim ultimatumom, popraćenim vrlo ružnim riječima prema Domovinskom pokretu, ciljajući Josipa Dabru izravno, a Dabro ni njemu ni Plenkoviću posredno nije uzvratio nikakvim uvredama niti ultimatumom.
Dabro im je javno obećao ispuniti zahtjev nudeći željenu im ostavku, dajući svemu umjesto banalne svađe, iznimno ozbiljno konstruktivno političko značenje i test političke vjerodostojnosti uvjetujući svoju ostavku uvođenjem toliko potrebnog reda u zemlji tzv. Dabrinim antitotalitarističkim zakonom.
To su realne činjenice i stvarna stajališta, pa su naslovi o tome da će Plenković ovo ili ono s Hrebakom i Penavom, neprihvatljivo izjednačavanje uloga i pozicija dvije stranke i dvojice stranaĉkih lidera ali i političko izjednačavanje Hrebakovov neinteligentnog i podcjenjivačkog incidenta s Dabrinim i posve sigurno Penavinim iznimno pametnim i državotvornim potezom.
To je klasičan model manipulacije javnosti.
Otkud Bujanec u tome?
Bujanec je uz sve ostalo, provjereno sidro poretka, kojim se u ovakvim situacijama i najbolje inicijative s desnice nastoji uvući u blato. Teško je reći kako su se on i Dabro našli, ali površni uvid u Dabrin javni profil će reći da on ne izbjegava nikoga i ništa, pa je s njim relativno lako sjesti, zapjevati, ali i potući se.
Očito je da on nije defanzivac i narodski rečeno – kukavica.
Bi li on bio spreman na fajt s Radićem?
Pa pokazao je više puta otvarajući i potencijalno vrišteća pitanja za DORH o Radić- Vlahovićevoj operaciji udara na ministra Filipovića u ucjenjivačko-reketarskoj operaciji nazvanoj “afera Mreža”.
Ako Dabrina izjava u podcastu “Hrvatska uživo” o novcima koje je Radić dao “istražitelju” Vlahoviću, koji, gle slučajnosti sad radi za ne-Radićevu Z1 s koje je protjeran Bujanec, nije za USKOK, ja zbilja ne znam što je. Pogotovo je ta informacija sad nož u trbuhu Bujancu, koji je godinama za sitniš izvršavao i najružnije zahtjeve kak’i Radića, a tip koji ga je javno nazivao “ljudskom nakazom” u jednoj operaciji zgrne bogatstvo uz cipelu Buji.
Zašto Bujanec na svojoj stranici koju prati golemih 150 tisuća pratitelja ne reagira na to, što će mu Dabro za obračun s kak’i Radićem!?
Zato što nu je očito zadaća uvaljati Dabru, posredno i ključno “Dabrin zakon” u svinjac s kak’i Radićem.
Razumjeti je Bujanca, koji je usprkos niza nevjerojatnih nevaljaština, ali i slijepe odanosti kak’i Radiću od kad je Pevec nazad desetak godina kupio Z1, ružno izložen nesigurnosti svake vrste, da traži način opstanka u javnom prostoru.
Izvan svake sumnje mnogima je pomogao i zadužio ih.
Ova me operacija prema Dabri i trenutna objava u medijima neodoljivo podsjeća na ponovnu suradnju s kumom Radeljićem, kao što i objava JL o Dabrinom srpstvu ukazuje na njegov rukopis. A to vodi ravno u ured Andreja Plenkovića, izravno ili neizravno.
Govorim o modelu prepoznatljivog piar ili komunikacijskog uma i djelovanja.
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se Dabro dati upecati na ovaj mamac fajta s kak’i Radićem i hoće li Bujanec iskoristiti svoju moćnu platformu za osvetu “mrskom” Radiću.
Za sad to njegovo “nalaženje” s Dabrom uvjerljivo izgleda kao sastavni čin planirane operacije sistema ili poretka, što Bujancu nikako ne ide u prilog.
I konačno, Milanović.
Pa već je notorno da on svojim javnim postupcima spašava najdražeg neprijatelja Plenkovića, kad se opasno nagne uspostavljeni poredak čija su njih dvojica dva pola.
Otud najnovija gužva.
I naravno, jaki, a nimalo analitički interes mainstreama.
Ni Tomašević sa svojima ne gubi vrijeme, pa “gužvom” u gradskoj Skupštini zameće ustavnu tužbu protiv “uzurpatora” i “thompsonista” Plenkovića, čime uz mamac medijima, posredno uzdrmanog Plenkovića “Dabrinim zakonom”, poistovjećuje s desnom ikonom Thompsonom, vraćajući mu profućkanu desničarsku krinku.
Sve u svemu, cjelovita operacija na svim mogućim uporištima, s kojih bi trebalo Domovinski pokret gurnuti na predviđenu marginu.
Da vidimo kako će se u tom pokušaju izguravanja Dabrinog zakona snaći Domovinski pokret, koji prvi put od kad postoje imaju državni i nacionalni adut u rukama, adut resetiranja Hrvatske na izvorne nacionalne i državne postavke.
Potez s Dabrinim zakonom mi govori da su toga jako svjesni i puno, puno pametniji, kompaktniji i zajebaniji nego itko misli.”, napisao je Ljubić
