Dok Washington pojačava vojnu prisutnost u Perzijskom zaljevu, europske zemlje – Njemačka, Švedska, Slovačka i Srbija – pozivaju svoje državljane da napuste Iran. Sjedinjene Američke Države posljednjih dana intenzivno premještaju vojnu opremu i ljudstvo prema Bliskom istoku i europskim bazama, čime dodatno podižu razinu pripravnosti u regiji.
Ključna logistička točka tog raspoređivanja postali su Azori. Preko tog atlantskog čvorišta gotovo 170 američkih transportnih zrakoplova u kontinuiranom režimu prevozi opremu, streljivo i zalihe prema bazama u Europi i na Bliskom istoku. Aktiviran je i zračni most tankera za opskrbu gorivom u letu, dok se više od stotinu borbenih zrakoplova nalazi u stanju pune pripravnosti., javlja HRT
Na moru se američka prisutnost dodatno konsolidira. Nosač zrakoplova Gerald Ford uočen je u vodama kod Gibraltara, a oko Irana se formira snažan pomorski raspored sastavljen od petnaestak razarača i krstarica. Procjenjuje se da se u tom operativnom prstenu nalazi oko 600 krstarećih projektila Tomahawk, sposobnih za udare duboko u iranski teritorij.
Trumpov ultimatum i iranski odgovor
Paralelno s tihim, ali opsežnim vojnim raspoređivanjem, američki predsjednik Donald Trump Teheranu je postavio rok od deset do petnaest dana za postizanje novog sporazuma. U suprotnom, poručuje, razmatra se i ograničeni vojni udar kako bi se Iran prisilio na dogovor.
“Bolje im je da ispregovaraju pošten dogovor. Bolje im je da pregovaraju. Znate, narod Irana uvelike je drukčiji od iranskih vođa i to je vrlo tužna situacija”, izjavio je Trump.
Iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči, koji je ovoga tjedna u Ženevi sudjelovao u razgovorima s američkim izaslanstvom, najavio je da će Teheran uskoro predstaviti vlastiti protuprijedlog nuklearnog sporazuma.
“Ono o čemu sada govorimo jest kako osigurati da iranski nuklearni program, uključujući obogaćivanje, bude mirnodopski i da takav ostane zauvijek”, poručio je Arakči.
Unatoč diplomatskim kontaktima, razlike su i dalje duboke. Washington traži potpunu obustavu obogaćivanja uranija, predaju postojećih zaliha i odricanje od nuklearne energije u osjetljivim segmentima. Za Iran je to pitanje suvereniteta i nacionalnog ponosa, pa zasad nudi tek ograničene i privremene ustupke.
Širi zahtjevi i prijetnja udarima
Američki zahtjevi nadilaze nuklearno pitanje. Traži se i prekid razvoja balističkih projektila dugog dometa te obustava potpore regionalnim saveznicima i oružanim skupinama. Teheran pak poručuje da o tim temama nema pregovora.
Iranski predsjednik Masud Pezeškijan jasno je odbacio mogućnost popuštanja pod pritiskom.
“Nećemo se pokloniti ni pred jednom od ovih teškoća. Svjetske sile kukavički se udružuju kako bi nas prisilile da pognemo glavu. Kao što se ni vi niste poklonili pred izazovima, nećemo se ni mi pokloniti pred ovim problemima”, izjavio je.
Od povratka u Bijelu kuću Donald Trump nastavlja politiku maksimalnog pritiska prema Iranu. Nakon masovnih prosvjeda u toj zemlji potkraj prošle godine izjavio je da bi promjena režima bila najbolje rješenje. Američki mediji izvješćuju da su vojne opcije razrađene i spremne, uključujući moguće udare na ključne vojne i političke ciljeve.
Iran jača infrastrukturu, regija na oprezu
Dok pregovori stoje, Iran ubrzano obnavlja i jača svoju vojnu infrastrukturu. Prošlog lipnja izraelski napadi uništili su 12 silosa za lansiranje balističkih projektila. Prema informacijama s terena, tri su u fazi obnove, a jedan je već ponovno operativan.
U vojnoj bazi Shahroud reaktiviraju se skladišta krutog goriva, ključnog za balističke sustave, što upućuje na pripreme i za mogući vojni scenarij. U slučaju eskalacije, potencijalne mete bili bi ta baza, ali i gradovi poput Koramšara, Tabriza i Teherana, koji bi mogli pretrpjeti snažne udare.
Sjedinjene Države u međuvremenu dodatno konsolidiraju snage. U Mediteran je uplovio i drugi američki nosač zrakoplova, a u širem području raspoređeno je oko 1300 američkih letjelica, uključujući borbene avione i strateške bombardere.
Unatoč napetostima, u Tel Avivu je započeo uobičajen radni dan bez vidljive panike. No neizvjesnost ostaje. Hoće li prevladati diplomacija ili vojna logika, ovisit će o sljedećim potezima Washingtona i Teherana. Ishod bi mogao imati posljedice ne samo za Bliski istok, nego i za širu međunarodnu sigurnost.
