Piše: Mario Strinavić
Trumpov “odbor za mir” na prvi pogled zvuči kao inicijativa vrijedna podrške. Tko bi bio protiv mira? No, kada se zagrebe ispod površine, postaje jasno da se iza tog naziva krije politički projekt ograničenog trajanja, upitne vjerodostojnosti i dvojbenih koristi – kako za globalnu stabilnost, tako i za potencijalne članice poput Hrvatske.
Trumpov pristup međunarodnim odnosima već je poznat: diplomacija kao transakcija, politika kao pregovaranje nalik poslovnom ugovoru, a mir kao rezultat kratkoročnih dogovora, a ne dugoročnih institucionalnih rješenja. Takav model može proizvesti privremene političke uspjehe i medijski atraktivne sporazume, ali rijetko rješava temeljne uzroke sukoba. Mir koji se gradi na nagodbama, a ne na međunarodnom pravu, odgovornosti i održivim mehanizmima, često je krhak i prolazan.
Dodatni problem leži u vjerodostojnosti. Trumpova politička povijest obilježena je relativiziranjem ljudskih prava, simpatijama prema autoritarnim liderima i slabijim interesom za multilateralne institucije. Ako “odbor za mir” funkcionira u tom duhu, postoji realan rizik da će umjesto pravednog mira promovirati politički pragmatizam koji nagrađuje agresiju i ignorira žrtve. Poruka takvog pristupa bila bi opasna: sila se isplati, odgovornost je opcionalna, a međunarodne norme su fleksibilne.
Istodobno, ovakav projekt slabi ulogu postojećih međunarodnih struktura poput NATO-a, Ujedinjenih naroda i Europske unije. Mir izgrađen izvan tih okvira teško može imati dugoročnu stabilnost i široku legitimnost. Još je problematičnije to što je sam vijek trajanja Trumpova “odbora za mir” unaprijed ograničen. Riječ je o inicijativi vezanoj uz njegov posljednji predsjednički mandat, koji završava 2029. godine. Svaka sljedeća američka administracija može je jednostavno ukinuti ili gurnuti u političku marginu.
To znači da bi međunarodni partneri, uključujući Hrvatsku, ulagali politički kapital u tijelo čija je budućnost krajnje neizvjesna. Ozbiljni mirovni procesi traju godinama, ponekad i desetljećima. Teško je očekivati da će inicijativa ograničena na jedan mandat donijeti trajna rješenja, a ne tek simbolične ili propagandne rezultate.
U tom kontekstu postavlja se ključno pitanje: što bi Hrvatska konkretno dobila pristupanjem takvom odboru?
Potencijalne političke koristi postoje, ali su uglavnom simbolične. Hrvatska bi mogla dobiti veću vidljivost u Washingtonu, dodatni diplomatski kanal prema Sjedinjenim Državama i reputacijski efekt sudjelovanja u globalnim mirovnim inicijativama. No, realno gledano, Hrvatska već ima pristup tim kanalima kao članica NATO-a, Europske unije i Ujedinjenih naroda. Sudjeluje u međunarodnim mirovnim misijama, oblikuje vanjsku politiku kroz europske institucije i već je dio struktura koje imaju znatno veći legitimitet i dugoročnu održivost.
Financijski benefiti još su neizvjesniji. Teoretski, mogli bi uključivati određene oblike američke pomoći, sigurnosne potpore ili poticanje investicija. No, teško je zamisliti da bi ti potencijalni dobici nadmašili ono što Hrvatska već ostvaruje kroz europske fondove, zajedničke projekte EU-a i postojeće transatlantske odnose. Drugim riječima, malo je vjerojatno da bi se otvorili novi, značajni financijski tokovi koji već nisu dostupni kroz postojeće mehanizme.
S druge strane, reputacijski i politički rizici nisu zanemarivi. Ako bi se “odbor za mir” percipirao kao produžetak Trumpove osobne političke agende, Hrvatska bi se mogla naći u osjetljivoj poziciji između lojalnosti europskim partnerima i sudjelovanja u inicijativi koja nema široku međunarodnu potporu. Takav balans mogao bi dugoročno više štetiti nego koristiti.
Na kraju, ostaje dojam da je Trumpov “odbor za mir” prije svega politički projekt ograničenog roka trajanja, upitne institucionalne snage i nejasne stvarne moći. Za Hrvatsku, koja je već integrirana u ključne međunarodne organizacije i mehanizme, teško je pronaći stvarnu, opipljivu korist koja bi opravdala političke i reputacijske rizike.
Ako je cilj mir, onda bi možda bilo mudrije jačati postojeće međunarodne strukture koje nude dugoročnu stabilnost – umjesto ulaganja u inicijative koje traju koliko i jedan politički mandat.