Izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, kojom je američkoj administraciji Donalda Trumpa sugerirao da bi im arktički arhipelag Svalbard mogao biti strateški zanimljiviji od Grenlanda, izazvala je oštru i neočekivanu reakciju u Norveškoj. Ono što je izrečeno kao usputan vanjskopolitički komentar u Čakovcu, u Oslu je shvaćeno kao nediplomatski istup koji zadire u samu srž norveškog suvereniteta. Nezadovoljstvo nisu skrivali ni norveški mediji ni javnost, a reagiralo je i Ministarstvo vanjskih poslova, dok je hrvatska Vlada bila prisiljena brzo smirivati diplomatske napetosti., prenose 24sata
Komentirajući obnovljene ambicije američkog predsjednika o kupnji Grenlanda, Milanović je taj golemi otok nazvao beskorisnim za američku sigurnost. Kao alternativu, ponudio je „temu za razmišljanje”, skrećući pozornost na norveški arhipelag Svalbard, ističući da njegove vode, zahvaljujući Golfskoj struji, ostaju nezaleđene.
„Postoji, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardsko otočje. Ono pripada u principu Norveškoj. Ono je malo istočnije od Grenlanda i tamo završava Golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje”, rekao je Milanović.
Reakcija iz Osla stigla je brzo i bila je nedvosmislena. Svi vodeći norveški mediji, od javnog servisa NRK do tabloida Verdens Gang, kritički su prenijeli izjavu, a službeni odgovor uputilo je Ministarstvo vanjskih poslova. Državni tajnik Eivind Vad Petersson u pisanom je očitovanju naglasio nepovredivost norveškog teritorija.
„Svalbard je jednako dio Norveške kao i pokrajine Agder, Trøndelag i Finnmark. Geografski i politički Svalbard se razlikuje od Grenlanda i ne može se uspoređivati”, poručio je Petersson, dodavši kako je Daleki sjever najvažnije strateško područje Norveške te da Oslo ima više od stotinu godina iskustva u upravljanju složenim odnosima na tom području, uključujući i rusku prisutnost.
Osjetljivost teme proizlazi iz posebnog geopolitičkog statusa Svalbarda. Iako je ugovorom iz 1920. godine Norveškoj priznat puni suverenitet nad arhipelagom, on je demilitariziran, a svim državama potpisnicama, među kojima su i Rusija i Kina, zajamčena su jednaka prava na gospodarsku djelatnost. U praksi to znači da se unutar granica NATO-ove članice nalaze aktivno rusko rudarsko naselje Barentsburg i kineske istraživačke postaje. U kontekstu topljenja leda, otvaranja novih pomorskih ruta i blizine ruske Sjeverne flote, Svalbard je postao jedno od ključnih žarišta suvremenih globalnih napetosti, gdje se svako propitivanje norveškog suvereniteta doživljava kao ozbiljna prijetnja.
Zanimljivu analizu ponudila je Maja Sojtarić, politička komentatorica norveškog dnevnika Nordlys, koja je odrasla na Balkanu. Milanovićeve riječi tumači kao populizam usmjeren domaćoj publici, ali i kao prikrivenu poruku srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću. Prema njezinu mišljenju, države koje se osjećaju sigurnosno izloženo, poput Hrvatske, nemaju prostora baviti se arktičkom geopolitikom.
„You stand where you sit. A Hrvatska sjedi na bačvi baruta. Njima je norveški teritorij nisko na listi prioriteta. To je velik problem za nas, jer postoji mnogo članica NATO-a u rubnim istočnim područjima Europske unije koje sjede na istoj bačvi baruta”, napisala je Sojtarić.
Da je izjava izazvala ozbiljnu diplomatsku nelagodu, potvrdio je i ministar obrane Ivan Anušić, koji se u vrijeme izbijanja afere nalazio u dvodnevnom službenom posjetu Norveškoj. Anušić je morao jasno ograditi Vladu od predsjednikovih riječi.
„Naravno da je to bila nezgodna tema i između mene i ministra obrane Norveške. Jasno sam rekao da to nije stav Vlade Republike Hrvatske i da se ograđujemo od te izjave, na što su oni bili zadovoljni i zahvalili su na tome”, izjavio je Anušić.
Incident oko Svalbarda tako je prerastao u lekciju iz moderne geopolitike, pokazujući kako neoprezna izjava, izrečena tisućama kilometara daleko, može uzburkati odnose na strateški najosjetljivijem području Europe i prisiliti državu na brzu diplomatsku kontrolu štete.