Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je misno slavlje na svetkovinu Bogojavljenja, u utorak 6. siječnja, u zagrebačkoj katedrali. Tumačeći „kako biti mudar čovjek pred Kristom“, poručio je da mudri ljudi nisu ljudi bez razočaranja, nego ljudi koji unatoč razočaranjima ostaju vjerni: nastavljaju se klanjati Kristu i onda kada njegova prisutnost nije privlačna, prenio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Misu su koncelebrirali apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua, imenovani zagrebački pomoćni biskup Marko Kovač, rektor Zagrebačke katedrale mons. Zlatko Koren, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Ivan Miklenić, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu vlč. Josip Đurin i nadbiskupski tajnik vlč. Domagoj Topić.
Trajni đakon Ratko Podvorac otpjevao je Navještaj Vazma nakon evanđeoskoga navještaja. Bogojavljenski navještaj slijedi drevni običaj Crkve da se na svetkovinu Bogojavljenja, odmah poslije evanđeoskoga navještaja, proglasi svetkovanje Vazma kao središta liturgijske godine i cjelokupnoga liturgijskog života Crkve.
Na početku homilije nadbiskup Kutleša rekao je da je „u današnjemu društvu koje slavi ljudsku inteligenciju i samodostatnost, istina kojoj nas uči Bogojavljenje izazovna i gotovo skandalozna. Bog sam hita da nas spasi (usp. Iz 35,4). Današnja nas svetkovina podsjeća da se najdublja istina našega života ne skriva u našim sposobnostima ni u našoj samodostatnosti, nego u tome da nas je Bog prvi potražio, zavolio i pozvao.“
Protumačio je da „Bog i u naše živote šalje znakove po kojima ćemo ga prepoznati, a u slučaju mudraca poslužio se zvijezdom“. „Znamo da Sveto pismo jasno odbacuje vjeru da zvijezde upravljaju našom sudbinom. No, Bog se poslužio zvijezdom da mudracima pokaže Isusa Krista, jedinu Zvijezdu koja je preokrenula ljudsku sudbinu. Možda će za nekoga taj znak biti susret s osobom koja ga svojom vjerom zbunjuje i privlači, za nekoga drugoga možda riječ iz Pisma koja ga pogodi u srce, možda će to biti rana, kriza, bolest koja može razbiti lažnu sigurnost, možda liturgija koja preobražava svojom ljepotom. Sve su to načini na koje se Bog snižava do razine našega razumijevanja, govori našim jezikom kako bi nas privukao k sebi“, pojasnio je mons. Kutleša.
Govoreći o mudracima koji su napustili svoju udobnost i mjesta ugleda kako bi pošli za svjetlom, nadbiskup Kutleša rekao je da oni nisu krenuli po nešto što će im riješiti sve životne probleme i dati im slavu. „Oni ne govore: ‘Vidjeli smo njegovu zvijezdu i krećemo zauzeti mjesta na njegovu dvoru.’ Kažu jednostavno: ‘Došli smo mu se pokloniti.’ To je ključ mudrosti: ne tražiti Krista kako bi se riješilo svoje životne probleme, nego zato što je on Bog i vrijedan klanjanja, pa makar moj život i dalje bio težak“, istaknuo je nadbiskup.
Primijetio je da „naš mentalitet potrošačke religioznosti slijedi logiku koristi. Ona glasi: ‘Ići ću za Bogom, ako se isplati, ako mi sredi život, brak, posao, ako budem miran i sretan.’“ Tko tako traži, ne traži živoga Boga, nego religiozni servis za osobnu udobnost, primio je nadbiskup, dodavši da su Mudraci vjerojatno imali više problema kad su krenuli na put, ali su našli Kralja i to je bilo vrijedno svake žrtve.
„Biti mudar znači ostati na putu vjere i kada je taj put dug i pust, ustrajati i onda kada molitva ne daje brze plodove jer vjernost prethodi utjesi. Kada Crkva prolazi kroz krize i protivljenja, potrebno je ponizno se uzdati u onoga koji ju je htio za stan i Zaručnicu. Kada se čini da je lakše sve samo pustiti i prepustiti se struji, potrebno je čvrsto vjerovati. Mudrost je ustrajna. Mudri su oni koji se ne vraćaju natrag u svoju udobnost samo zato što je put na koji su krenuli naporan i neizvjestan“, poručio je mons. Kutleša.
Nadbiskup je u homiliji istaknuo da „u evanđelju prepoznajemo tri načina na koji ljudi reagiraju na vijest o Kralju koji ih pohađa. Herod je otvoreno neprijateljski raspoložen. Pismoznanci i svećenici su hladni i ravnodušni. Znaju sve o Bogu, ali ga ne traže i ne očekuju. Mudraci su spremni poći dalje, makar sami i protiv struje.“
Nadbiskup je primijetio da je nakon raskošnoga sjaja Herodova dvora, trebalo vjere pokloniti se djetetu u kući bez sjaja. „Ipak, mudraci nisu pali ničice pred Herodom, nego pred tim Djetetom. I nama je danas lako oduševljavati se moći, uspjehom, dojmom, velikim brojevima, površnim sjajem. Teško je pokloniti se Kristu koji dolazi u jednostavnosti liturgije, u skromnosti zajednica koje ga slijede, u sakramentu pomirenja, u komadiću kruha na oltaru, u siromahu na ulici, u nejakome djetetu, u supružniku koji ljubi zaboravljajući sebe, u bolesniku koji ne može uzvratiti“, rekao je mons. Kutleša i poručio da „mudri ljudi nisu ljudi bez razočaranja, nego ljudi koji unatoč razočaranjima ostaju vjerni: nastavljaju se klanjati Kristu i onda kada njegova prisutnost nije privlačna, kada je skromna, pa i odbojna.“
Govoreći o mudrima koji su preobraženi Istinom, nadbiskup Kutleša rekao je da su ugledni i utjecajni ljudi poput mudraca pali ničice pred djetetom u skromnoj kući gdje ih nitko ne vidi. „Ne misle na vlastiti ugled jer su pronašli svojega Kralja“, rekao je.
„Evanđelje kaže da mudraci ‘otiđoše drugim putem u svoju zemlju’ (Mt 2,12). Tiho su se vratili u svoju svakodnevicu, ali kao novi ljudi. To je slika istinske mudrosti. Nakon susreta s Kristom vratiti se u svoj brak, svoju obitelj, svoj ured, svoju župu, svoju svakodnevnu ‘zemlju’, ali ‘drugim putem’, s drugim srcem. Vratiti se na isto radno mjesto, ali sada kao čovjek koji služi, a ne traži priznanje. Vratiti se u iste odnose, ali sada kao onaj koji oprašta, a ne samo zahtijeva pravdu. Vratiti se u isti grad, ali s očima koje traže Krista u malenima, prezrenima, siromašnima“, protumačio je nadbiskup.
„To je Bogojavljenje: Bog se objavljuje, ne kako bismo ostali u Betlehemu, nego kako bismo u njegovu svjetlu živjeli tamo gdje nas šalje“, istaknuo je mons. Kutleša te zaključio: „Na svetkovinu Bogojavljenja Bogu možemo reći: Gospodine, ti si me prvi potražio, daj da prepoznam tvoje zvijezde u svome životu. Daj da te tražim i onda kada je put težak, a nagrada nevidljiva. Sačuvaj me od ravnodušnosti i od toga da sve znam o tebi, a malo te tražim. Nauči me pasti na koljena pred tobom, jedinim Kraljem.“
Misno slavlje animirali su Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka, uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića., javlja IKA