Svrgnuti venezuelski predsjednik Nicolás Maduro nalazi se u zatvoru u New Yorku, gdje čeka suđenje zbog optužbi za narko-terorizam i krijumčarenje droge. U slučaju osuđujuće presude, prijeti mu doživotna zatvorska kazna. Istodobno, američki predsjednik Donald Trump najavio je kako će Sjedinjene Američke Države preuzeti upravljanje Venezuelom, što je izazvalo niz pitanja i zabrinutosti na međunarodnoj sceni.
Vlasti u Caracasu poručile su da će se “suprotstaviti agresiji”, iako je Maduro uklonjen s vlasti. Zamjenjuje ga potpredsjednica Delcy Rodríguez, što otvara dodatna pitanja o političkoj i institucionalnoj legitimnosti nove vlasti.
Dopisnik Dnevnika Nove TV iz Washingtona Ivica Puljić ističe niz nejasnoća: “Postoji li dogovor između Rodríguez i američkih vlasti? Ako Amerika tvrdi da Maduro nije bio legitiman predsjednik, kako je onda Rodríguez – njegova najbliža suradnica – legitimna zamjena? Što je s vojskom i policijom – jesu li lojalne novoj vlasti ili još uvijek bivšem režimu?”
Puljić upozorava i na povijesne paralele: “Je li riječ o stvarnoj promjeni režima, ili samo o smjeni čelništva? Može li se Venezuela pretvoriti u novi Irak ili Vijetnam?”
Podjele u SAD-u i šutnja međunarodne zajednice
Unutar američkog Kongresa vlada podijeljenost. Dio zastupnika problematizira legitimnost vojne intervencije i izražava zabrinutost zbog mogućeg novog skupog rata. Istodobno, pristaše Donalda Trumpa izražavaju podršku, dok se u SAD-u već najavljuju antiratni prosvjedi.
Zabrinjava i reakcija – ili bolje rečeno – izostanak reakcije međunarodne zajednice. “Zapadne zemlje zasad šute. Nema osuda, nema najava sankcija. Svi se ustručavaju otvoreno kritizirati SAD. Postavlja se pitanje je li Donald Trump postao najmoćniji čovjek ne samo u Americi, nego i u Europi”, komentira Puljić.
Interesi nad demokracijom
Govoreći o američkim prioritetima, Puljić ističe izjave generalice Laure Richardson, zapovjednice južnog zapovjedništva američke vojske, koja je ukazala na važnost “trokuta resursa” u regiji: litij u Argentini, Boliviji i Čileu, venezuelska nafta i zlato, te geostrateški značaj Gvajane i zaliha slatke vode.
“Demokracija, ljudska prava i samoodređenje u toj priči nisu spomenuti. U fokusu su isključivo sirovine i sigurnosni interesi”, naglašava Puljić.
Podsjeća i na činjenicu da, iako Venezuela ima najveće rezerve sirove nafte na svijetu, tek je 21. proizvođač i nema vlastite rafinerije, što dodatno pojačava interes stranih sila.
“Trump još nije govorio o obnovi demokracije u Venezueli. Govori samo o nafti i potencijalnoj zaradi. Američki građani od toga nemaju koristi – profit će otići velikim naftnim kompanijama i predsjednikovim poslovnim krugovima”, zaključuje.
U kontekstu sve nestabilnije međunarodne scene, Puljić upozorava na širu sliku: “Kina ima pravo ‘pospremiti svoje dvorište’ koje uključuje Tajvan, Rusija Ukrajinu – ali gdje je granica američkog ‘dvorišta’? I tko je sljedeći – možda Kolumbija, Grenland ili Kuba?”