Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ugostio je u Beogradu učenike Tehničke škole Nikole Tesle iz Vukovara, koji u srpskoj prijestolnici borave u okviru programa Fondacije Sveta Petka. Prijem je održan u Palači Srbija, a predsjednik ga je popratio objavama i fotografijama na društvenim mrežama.
U poruci upućenoj učenicima Vučić je poručio da su u Beogradu „kod svoje kuće“, naglašavajući zajednički jezik, kulturu, vjeru i duhovno nasljeđe Srba iz Srbije i Hrvatske. Takve poruke izazvale su niz reakcija u javnosti, a posebno se istaknula oštra kritika jedne od profesorica iz iste vukovarske škole.
Profesorica hrvatskoga jezika Lilijana Radobuljac reagirala je na informaciju da su se učenici našli na prijemu kod predsjednika Srbije, ističući kako ne zna tko je i na koji način organizirao taj susret. Navela je da takav posjet ne odobrava te da nije sigurna jesu li roditelji učenika bili pravodobno i jasno informirani o prijemu, kao ni o fotografiranju i snimanju. Posebno ju je, kako je istaknula, zasmetalo to što su učenici iz Vukovara, prema njezinu mišljenju, iskorišteni u političke i promidžbene svrhe.
Vučić je, uz zajedničke fotografije s učenicima, na društvenim mrežama objavio opširnu poruku u kojoj je, među ostalim, naveo:
„Draga djeco, dragi mladi ljudi, hvala vam što ste danas ovdje, u svom Beogradu. Želim vam da uvijek, s najvećom radošću, dolazite u svoju Srbiju. Čast mi je što mogu da vas dočekam i ugostim kao svoje, kao Srbe iz Hrvatske, sestre i braću s kojima dijelimo jezik, kulturu, vjeru i zajedničko duhovno naslijeđe.
Vaš dolazak doživljavam kao susret najbližih ljudi i kao potvrdu da su veze među nama žive, snažne i neraskidive.
Korijeni su najvažniji oslonac svakog čovjeka, a posebno mladih ljudi. Upravo u tim korijenima nalaze se snaga, dostojanstvo i siguran put ka budućnosti. Beograd se stalno mijenja, ali i čuva tradiciju.
Ovo je grad koji ohrabruje mlade da vjeruju u sebe, da misle smjelo i da grade budućnost bez straha. Istinska sloboda počinje unutar čovjeka, u odgovornosti, radu i spremnosti da se uči i napreduje.
Zato mi je posebno drago što ćete tijekom ove posjete obići mjesta koja upravo to simboliziraju.
Neka vam ovo putovanje bude prilika da vidite i doživite kako se ideje pretvaraju u djela, a snovi u stvarnost.
Želim vam da se u Beogradu osjećate kao kod svoje kuće, jer vi i jeste kod svoje kuće.
Živjela Srbija.”
Na ovu objavu reagirala je profesorica Radobuljac, koja je na društvenim mrežama objavila opširan komentar u kojem je izrazila nezadovoljstvo i zabrinutost zbog cijelog događaja. U objavi je poručila kako smatra neprihvatljivim da se učenike, bez jasne suglasnosti roditelja i škole, vodi na politički prijem te da se djeca iz Vukovara koriste za jačanje nečijeg političkog imidža.
„Nikada nisam bez komentara pa i kada se radi o meni, mojoj školi. Učenici iz nastave na srpskom jeziku bili su u posjetu Beogradu. Kako su završili kod Vučića, evo ne znam.
Znam da je put financiralo Zajedničko vijeće općina. Ne znam jesu li roditelji prilikom potpisivanja suglasnosti znali za taj posjet. Jesu li potpisali suglasnost za fotografiranje i snimanje s dotičnim?
Ne odobravam. Ne razumijem.
Dok njihovi vršnjaci već godinu dana nemaju normalnu nastavu, dok hodaju i pješače Srbijom kako bi ukazali na bezakonje, protuustavnost i težak položaj mislećih ljudi, dok moje kolege u Srbiji stenju pod teretom ludila, otkaza i prijetnji, netko odluči odvesti učenike moje škole na prijem istom tom Vučiću.
Kako bi mu podigao rejting, što? I to učenici iz Vukovara.
Ljuti me to. Ljuti me što su neki nemudri, nepametni i, u konačnici, bezobzirni.
Razumijem puno toga, ali ovo ne. Djeca su djeca. Učenici su učenici. Škola je škola. U svoje slobodno vrijeme, demokracija. U sustavu – red, rad i poštovanje.
Saznat ću više ovih dana. Za danas, svaka čast PR službi Vučića.
I pitanjce… Što se ne slikaš s učenicima svoje zemlje? Jer… Neće te. Poznaju te. Ne žele te.
A ja sad neka smirujem roditelje i moju djecu. Eto, baš ti hvala. Uspio si. I svi koji su ovo organizirali i baš ovako zamislili.”
Cijeli slučaj otvorio je pitanja o načinu organizacije posjeta, razini informiranosti roditelja i škola, ali i o granici između kulturnih ili obrazovnih programa i političke promocije, osobito kada je riječ o maloljetnim učenicima iz Vukovara.
