Na adrese oko 100.000 kućanstava koji se griju putem toplane počele su stizati obavijesti u kojima se građane obavještava da zamijene razdjelnike. Mogu ih zamijeniti, a ako ne žele plaćat će naknadu od 50 centi po kvadratu.
I deset godina poslije i dalje isto pitanje jesu li razdjelnici pravna obaveza, energetska potreba ili financijska prijevara?
Željko Krevzelj, ravnatelj Uprave za energetiku u Ministarstvu gospodarstva ističe kako se Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju htjelo postići pravednije informiranje potrošača.
“Ono što se je htjelo postići sa pravilnicima je upravo informiranje potrošača na transparentniji i pravedniji način. I to u kontekstu onih postojećih propisa kao što je Zakon na tržištu toplinske energije iz kojeg proizlazi sama odredba i da se treba donijeti pravilnik”, rekao je za HRT.
Napominje kako se razdjelnikom, dobiva pravedniji obračun troškova.
“Razdjelnik je uređaj koji upravo šalje impulse, te u kontekstu impulsa, odnosno razlici u temperaturi između radijatora na kojem je ugrađen i okolne prostorije, zapravo može podijeliti impulse, odnosno potrošnju po svakom stanu. To je bitno jer na taj način imamo ovaj pravedniji pristup samom obračunu troškova, naveo je.
Apostrofira, potrebu za jačanjem svijesti o racionalnijoj potrošnji, i kako razdjelnikom, plaćamo onoliko koliko potrošimo.
“Moramo se odgovorno i razumno ponašati kad se radi o potrošnji energije, u ovom slučaju toplinske. Znači, energija koja se štedi, odnosno energija koja se potroši, najbolja je energija. Razdjelnik nam to omogućava kao uređaj jer zapravo sada postoji mogućnost da stvarno plaćate koliko ju potrošite.
Džeba: Aproksimacije, nelogični rezultati i problem razdjelnika
Profesor Ivica Džeba, Građevinski fakultet u Zagrebu ističe kako razdjelnik ne raspoređuju troškove, u kontekstu, da platite onoliko koliko potrošite.
“Definitivno smatram da razdjelnici ne raspoređuju troškove, tako da platite ono što potrošite. Tu ima puno aproksimacija, dapače i nelogičnih rezultata i obračuna kada se uzme u obzir same impulse”, kazao je.
Napominje problematiku malog postotka zgrada koje su energetski učinkovite.
“Ono što bih rekao da je sada manje od 10 posto zgrada energetski obnovljeno. Do 2050. bi trebale sve zgrade biti zgrade nulte energije. Ako je za 10 godina manje od 10 posto obnovljeno tih zgrada, za sljedećih 25 da bi se preko 90 posto obnovilo, nemoguća misija ja bih rekao, ističe.
Kod starijih zgrada apostrofira potrebu za pravednijim načinom obračuna.
“Mislim da ipak treba obratiti pažnju kod obračuna u starim zgradama, koje nemaju dobru toplinsku izolaciju, na neki vid obračuna koji neće biti diskriminirajući prema nikome, pojašnjava.
Zamjena razdjelnika i naknade: Kontroverze u sustavu grijanja
“Svaki razdjelnik kao i svaki uređaj ima vijek trajanja. Ima bateriju, elektroničke komponente i sam kao takav predviđen je za zamjenu u određenom periodu, navodi Krevzelj.
Naglašava kako naknada, zamjenjuje kazne koje su postojale prije zakonodavstva.
“Ono što je važno je ova naknada koja je definirana samim pravilnikom. Prije samog zakonodavstva postojale su kazne. Međutim, kazne nisu bile primjenjivane i stoga smo se odlučili na naknadu. Naknadom želimo potaknuti na energetsku učinkovitost. Stanovi koji ne ugrade razdjelnike, plaćaju po metru kvadratnom određenu cijenu koja je definirana pravilnikom koja će zapravo ići u fond, odnosno u pričuvu, istaknuo je.
“Dokazano je i utvrđeno da razdjelnici ostvaruju uštedu od 10-15 posto. Naravno to ovisi u velikoj mjeri o kvaliteti zgrade, ovojnici, prozorima i samom ponašanju potrošača, kazao je.
Džeba navodi, kako analize za zgrade koje nisu prošle energetsku obnovu, utvrđuju prenapuhanost troškova grijanja.
“Radeći analize za nekoliko zgrada koje nisu prošle energetsku obnovu, naknada od 0,50 centi po kvadratnom metru na godišnjoj razini, jer to se plaća svaki mjesec, iznosi otprilike dvostruku prosječnu potrošnju toplinske energije, napominje. Još dodatno dvostruku prosječnu potrošnju, objašnjava.
“Zgrade koje su prošle energetsku obnovu, dakle oni troše upola manje toplinske energije, kod njih je to otprilike četverostruka prosječna toplinska potrošnja. Mislim da je to definitivno prenapuhano, poručio je.
Komentirajući čitavu problematiku, pojašnjava, kako samo 10 posto stanova živi u sustavima centraliziranog sustava centralnog grijanja.
“Na njih se odnosi ovo cijelo čudo. Ostalih 90 posto ljudi može trošiti struje koliko hoće, drva koliko hoće, nafte koliko hoće i sada se netko, doslovce iživljava nad ovih 10 posto, zaključio je., piše N1.
