Piše Marko Ljubić na FB-u
Od utemeljenja suvremene Hrvatske nikada se nije dogodilo da kompletan ljevičarski medijski postroj, uključivo s televizijama s nacionalnom koncesijom u udarnim informativnim emisijama toliko pozornosti posvete jednoj desničarskoj inicijativi kao ovoj famoznoj Radićevoj platformi “ujedinjene desnice” iz Vukovara.
Bez jedne jedine kritičke ili ne daj Bože zlobne negativne riječi ili primjedbe!?
Posebno su predani u tom ponavljanju vijesti o “ujedinjenoj desnici” i njenim planovima izdanja HANZA Grupe, Jutarnji list i Slobodna Dalmacija, ali ne zaostaju previše ni izdanja patera Tolja Večernjak i 24 sata, Telegram, Index, zatim svi ostali, koji kao da se utrkuju tko će pokazati više “demokratskog senzibiliteta” za desnicu i njene nakane.
Uočljiva je zabrinutost sa svojevrsnim pritiskom na Most, zatim na Tomislava Jonjića, a s naslovnica Pavliček, vođa Suverenista poručuje da nema suradnje s onima koji su se prodali za “judine škude”, Radić najavljuje da im je HDZ prihvatljiv i da žele minisarstvo kulture, Hasanbegović također nešto najavi tu i tamo, a ovu pravašicu za sada nitko ništa ne pita.
Javni pritisak se usmjerava na sumnjivog Grmoju, koji očito ruši “jedinstvo desnice”, pa ostaje dojam da je sumnjiv tip, a Jonjić samo što nije već izdajnik, iako je opasno blizu tome.
Je li to val desničarenja, do neki dan ustašizacije, zahvatio kompletan ljevičarski mainstream pa uvidjeli ili ih klepilo po glavi iznenada, da je u Vukovaru nastala nova hrvatska politička snaga i buduća vlast koja se naglo deustašizirala, ili se radi o nečemu drugom?
Isključimo ovaj put viruse i čuda, jer Radić, Pavliček i Hasanbegović djeluju živahno i standardno, puni domoljubnog i neizdajničkog entuzijazma, pa ovi ljevičarski mediji u tom spektru ne mogu biti izloženi nekakvoj nepoznatoj epidemiji ili religioznosti.
Meni to izgleda kao prastara matrica proizvodnje prilično očajničke finte ili narodski rečeno još jednog zajeba.
Svi ti mediji su na više ili manje dokazan i otvoren način bliski vlasti, bilo državnoj, bilo ovoj po gradovima gdje su se kao podizvođači zajedničkog političkog programa inkluziviranja i defašizacije hrvatskog naroda usidrili ljevičari, pa svakom sa zrncem mozga mora biti malčice čudna ovakva nagla ljubav medijskog poretka prema “radikalnoj desnici”.
O čemu se radi?
Logično je i potpuno sigurno!
Nastoji se stvoriti umjetni dojam moći od potpuno kompromitiranih tipova i političkih protagonista, koji realno ne vrijede ništa i uz koje državni inkluzivni i ljevičarski poredak kad god hoće može državu, s tim i naciju povesti u Crno more i učiti ljude plivanju.
Tragikomično je gledati toliki nedostatak inventivnosti i novih ideja kreatora poretka, koji su spali na to da opet ili jopet u prvi plan guraju kak’i Radića i dodrinaša Hasanbegovića, neizdajnika Pavličeka i nesretne pravaše za koje narod i ne zna da postoje.
Bez djelatnika Pevexa i plaćenih ustanika, sva ta ekipa ne može skupiti autobus dva ljudi, pa je jasno kao dan zaŝto baš u njima ljevica i inkluzivna državna vlast vidi dobar poligon za uneređivanje svake desne ideje i potencijalne namjere. Domovinski pokret se pomalo etablira kao nacionalni faktor, Most je s Grmojom i očitim odustajanjem od primarne antihadezeovštine poprimio obrise ozbiljne politike, a Jonjić je sam po sebi negacija kvazidesničarskog primitivizma personaliziranog u ovoj smiješnoj skupini.
Ako se njima dodaju Raspudići, moglo bi u perspektivi biti nevolja, koje nije moguće kontrolirati. Zato se guraju dokazane štetočine, čija je zadaća prije svega i jedino nastojati sve ove normalne ljude i potencijalno ozbiljne politike proglasiti rušiteljima desnog zajedništva i izdajnicima.
Na radost antifašističke i inkluzivne vlasti.
