U najnovijoj epizodi serijala Morhologija gostovala je skupnica Sara Arić Mikolčević, jedna od budućih instruktorica Temeljnog vojnog osposobljavanja (TVO). Njezin put, od srednjoškolke komercijalistice do pripadnice Hrvatske vojske koja će uskoro obučavati prve ročnike, svjedoči o tome koliko vojna služba može postati poziv i dugoročna karijera.
Arić Mikolčević otkrila je kako se interes za vojsku pojavio još krajem osnovne škole. Iako je završila srednju školu za komercijalisticu, odmah nakon mature prijavila se na dragovoljno vojno osposobljavanje.
“Predala sam papire, obavila sve što treba, došao je poziv i tako sam otišla na osposobljavanje”, prisjetila se.
Navodi kako je obitelj u potpunosti podržala njezinu odluku.
” Oduvijek sam bila ‘tatin sin’ i svima je nekako bilo očekivano da ću završiti u vojsci. Kao da je sve drugo premirno, a vojska baš to što jedna Sara treba”, kaže skupnica.
“Jednak tretman i jasna pravila”
Program osposobljavanja u njezino vrijeme trajao je dva mjeseca, a kako kaže, bio je vrlo sličan današnjem. Posebno ističe ravnopravnost ročnika i ročnica.
“Nema opravdanja tipa ‘ročnice to ne mogu’. Diskriminacije nije bilo, niti je sada ima.
Kako izgleda dan ročnika?
Skupnica je detaljno opisala ritam života u vojarni: 06:00 – buđenje, 06:30 – higijena, sređivanje kreveta, spremanje (ročnici se briju, ročnice rade punđu), 07:00 – doručak, uveden i švedski stol, 08:00 – jutarnja smotra, 08:30 – 12:50 – prvi blok obuke, 13:00 – ručak, 13:00 – 15:00 – slobodno vrijeme, 15:00 – 17:30 – drugi blok obuke, navečer – večera, druženje, šetnja ili dodatno vježbanje, 21:00 – večernje postrojavanje i 22:00 – gašenje svjetla.
“Mobiteli se koriste u slobodno vrijeme, televizija je u učionici i može se gledati utakmica ili ono što tko voli”, pojašnjava.
Profesionalni razvoj
Nakon specijalističke obuke u Petrinji služila je u Tigrovima, potom radila u školi i u Motoriziranoj bojni Vukovi. Posljednjih godinu i pol dio je Bojne za temeljnu vojnu obuku u Požegi, gdje se priprema za ulogu instruktorice. Završila je Tečaj za instruktora i Temeljnu dočasničku izobrazbu.
U privatnom životu majka je trogodišnjeg sina, dok suprug radi u Zagrebu u Pukovniji vojne policije. Unatoč zahtjevnom rasporedu, sve uspješno usklađuju.
Najveći izazov je fizička sprema
Skupnica procjenjuje da će najveći izazov za nove ročnike biti nedostatak fizičke aktivnosti.
“Mnogi se danas nedovoljno kreću. Nakon početne provjere motorike formirat ćemo grupe prema sposobnostima. Ne možemo imati isti tempo trčanja za sve”, poručuje.
Poruka budućim ročnicima: Nemate razloga za strah
“Tamo mogu naučiti jako puno toga. Dobit će neprocjenjivo iskustvo, znanje, upoznat će puno ljudi. Ako ostanu u sustavu, steći će još više vještina. Nemaju razloga za strah”, poručuje skupnica Arić Mikolčević.
Dodaje kako je i u njezinoj generaciji većina dragovoljnih ročnika ostala u sustavu, što, ističe, potvrđuje da je vojska za mnoge doista ispunjavajuća karijera, javlja MORH.
