Istraživač genocida i analitičar politike u Bosni i Hercegovini Georgio Konstandi u nedavnoj analizi za Just Security optužio je Hrvatsku da „normalizira krajnju desnicu i potkopava demokraciju u Bosni i Hercegovini“. U razgovoru za N1 dodatno je pojasnio svoje tvrdnje, upozoravajući da se BiH nalazi u „vrlo opasnoj poziciji“.
Povijesni kontekst i „oživljavanje ustaške simbolike“
Konstandi smatra kako se sadašnje prilike ne mogu razumjeti bez povratka u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, za koje tvrdi da je donijelo „oživljavanje ustaške simbolike“ u vojnim i političkim strukturama. Po njegovu mišljenju, Hrvatska se ni nakon rata nije u potpunosti odmaknula od tog nasljeđa, nego je nastavila normalizirati krajnju desnicu.
Kao jedan od primjera navodi srpanjski koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu. „Vidjeli smo ustašku simboliku, čuli ‘Za dom spremni’, pa čak i premijera Plenkovića s obitelji na generalnoj probi“, tvrdi Konstandi. Drži da je riječ o događaju koji Thompsonovim pristašama omogućuje izražavanje stavova, uključujući i veličanje fašističke simbolike, „ali unutar okvira koncerta, nakon kojeg idu kući“. Taj okvir, tvrdi on, hrvatskoj vladi daje priliku da ga predstavi kao apolitičnu ili nebitnu manifestaciju – „što je očito neistinito“.
„Zašto EU šuti?“
Konstandi posebno problematizira izostanak pritiska iz Bruxellesa. Podsjeća da je pozdrav „Za dom spremni“ prema odlukama hrvatskih institucija proglašen neustavnim te da je Europski parlament više puta pozivao države članice da spriječe i osude sve oblike negiranja Holokausta, „uključujući trivijalizaciju i minimiziranje zločina nacista i njihovih suradnika“.
Uspoređuje to s reakcijom EU-a na Poljsku 2021., kada je Bruxelles intervenirao zbog proglašavanja „zona bez LGBT osoba“.
„Zašto EU ne vrši sličan pritisak na Hrvatsku da poštuje vladavinu prava, pa čak i da pooštri zakone kako bi zabranila svaku simboliku povezanu s ustašama i nacističkom ideologijom?“, pita Konstandi.
Optužbe za „kampanju protiv demokracije“ u BiH
Prema njegovoj analizi, Hrvatska vodi „višestruku borbu za slabljenje liberalne demokracije u BiH“ i sustavno radi na tome da se građanske demokratske norme ne razviju u poslijeratnom bosanskohercegovačkom društvu.
Konstandi tvrdi da Hrvatska posljednjih godina znatno povećava ulaganja u lobiranje kod međunarodnih institucija – osobito prema Uredu visokog predstavnika (OHR) i Europskom vijeću.
Kao rezultate tog utjecaja navodi dvije stvari:
- Intervencije visokog predstavnika kojima su nametnute izmjene izbornog zakona, „de facto osiguravajući moć HDZ-a BiH“, što je hrvatska vlada predstavila kao veliku diplomatsku pobjedu.
- Poništavanje presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Slaven Kovačević protiv BiH „na temelju tehničkih detalja“, što Konstandi također povezuje s međunarodnim utjecajem.
„BiH je u vrlo opasnoj poziciji“
Konstandi upozorava da je Bosna i Hercegovina danas u iznimno nestabilnom okruženju:
„Nema gotovo nikoga u međunarodnoj zajednici tko sada otvoreno podržava BiH – dok istovremeno postoji publika spremna slušati licemjerni vokabular Hrvatske i Srbije.“
U analizi se osvrće i na politički savez između čelnika HDZ-a BiH i vodstva Republike Srpske te upozorava na narativ o „kršćanskim vrijednostima“, za koji tvrdi da se sve češće koristi u lobističkim kampanjama kao sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva u BiH.
