Marko Perković Thompson na svom je Facebook profilu objavio video obraćanje povodom 34. obljetnice pjesme Bojna Čavoglave. U govoru se osvrće na nastanak pjesme, njezinu simboličku ulogu u Domovinskom ratu, kritike koje je pratila posljednjih godina te na aktualne polemike o njezinom izvođenju.
“Evo, prošlo je 34 godine otkako sam snimio pjesmu Bojna Čavoglave. Ni u snu nisam mogao slutiti da će ta pjesma tako dugo živjeti. Istina, nastala je u najtežim trenucima Domovinskog rata, dizala je moral i davala nadu hrvatskom narodu. Danas je jedan od simbola Domovinskog rata i budi uspomene na vrijeme kada se stvarala hrvatska država.
Radi istine, jer neki mediji to prešućuju, moram podsjetiti da je pjesma Bojna Čavoglave za vrijeme rata i u poslijeratnom razdoblju bila najemitiranija na svim hrvatskim medijima i bila prihvaćena od svih. Danas glavni mediji to ignoriraju, što je najmanje nekorektno.
U više sam navrata razmišljao, uzimajući u obzir da je rat završio, da se pjesma Bojna Čavoglave treba izvoditi samo u prigodama – kada se obilježavaju važni datumi, poput Dana državnosti, Dana pobjede ili drugih značajnih datuma iz novije povijesti i Domovinskog rata. Razmišljao sam da je ne uvrštavam u redovni repertoar svojih turneja, nego da je izvodim samo prigodno. Prošlo je vrijeme rata, dizanja morala, bacanja bombi, tjeranja bandi i svega ostalog što pjesma sadržajno poručuje.
Smatrao sam da je to razumna odluka, jer je rat gotov i okrenuo sam se drugim temama – ljubavi prema vrijednostima, Bogu, obitelji, domovini, životnim, duhovnim i povijesnim temama, njegovanju sjećanja na vrijeme kada smo zajedno stvarali hrvatsku državu. Rezultat te odluke su moji albumi Geni kameni, Vjetar s Dinare, E, moj narode, Bilo jednom u Hrvatskoj, Ora et labora te posljednji album Hodočasnik – stotinjak pjesama snimljenih nakon Bojne Čavoglave.
Svjestan sam da je određenim strukturama i pojedincima pjesma Bojna Čavoglave uvijek bila sporna, kao što im je sporna i sama neovisna demokratska hrvatska država. Očito je da u vrijeme rata nisu imali hrabrosti iznositi takve stavove, nego su se pritajili, pa su nakon rata izašli iz mišjih rupa i postali progonitelji svih vrijednosti na kojima počiva hrvatska država i hrvatsko društvo.
Temelj hrvatske države je Domovinski rat. Domovinski rat ima i svoje simbole, među kojima je i pjesma Bojna Čavoglave. Napadajući te simbole zapravo napadaju Domovinski rat i temelje hrvatske države. Pjesma koja je nekad ujedinjavala narod postala je trn u oku onima koji bi najradije izbrisali ono što ona simbolizira.
Žestoki progon počeo je prije dvadesetak godina. Pokrenuta je hajka organizirana od nekih osoba iz javnog i političkog života te pojedinih novinara, i krenuli su rušiti pjesmu Bojna Čavoglave. Taj medijski linč i „lavež bijesnih pasa” promijenili su moju odluku: ponovno sam je uvrstio u svoj redovni repertoar kao jasan čin otpora svima koji negiraju Domovinski rat i vrijednosti na kojima počiva moderna hrvatska država.
Pjesma je godinama prolazila svoju kalvariju. Bila je napadana, osporavana i na kraju završila na sudu. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske donio je presudu i potvrdio legalnost i legitimnost pjesme Bojna Čavoglave. Vjerovao sam da će nakon te presude prestati napadi. S ponosom sam je nastavio izvoditi na svim koncertima, uključujući i na Hipodromu, na najvećem koncertu u mojoj karijeri – koncertu koji je pokazao zajedništvo i snagu hrvatske mladosti i većine hrvatskog naroda.
Vjerovao sam da je time kraj osporavanjima i da će moja glazba ući u mirnije vode. Nakratko je izgledalo da će tako biti, ali ljepotu i emocije tog koncerta neki su, uključujući zagrebačku vlast, pokušali iskompromitirati i prikazati kao fašistički skup, navodno zbog izvođenja Bojne Čavoglave.
Time nisu samo ignorirali presudu Visokog prekršajnog suda, nego su i manipulirali javnošću tvrdnjama da je pjesma zabranjena, što nije istina. Ustavni sud nikada se nije očitovao o pjesmi Bojna Čavoglave niti o presudi Visokog prekršajnog suda, koji je jasno utvrdio da ništa u sadržaju pjesme nije sporno i ne krši zakon.
Zagrebačka vlast preuzela je na sebe ulogu i suca i tužitelja. Pitam se je li to moguće u pravnoj državi? Gdje je tu legalizam kojeg bi se političari morali pridržavati? Odluka zagrebačke vlasti da mi zabrani nastupe u gradskim prostorima predstavlja diskriminaciju i izravno kršenje mog ustavnog prava na rad, ali i prava svih koji sa mnom rade – glazbenika, tehničara, suradnika. Povrijeđeno je i pravo građana Zagreba da slušaju i gledaju ono što žele.
Nazvati više od pola milijuna hrvatskih ljudi – branitelja, djece, starijih, obitelji, hrvatske mladosti – fašistima može samo zločesti, bolesni um.
Zagrebački gradonačelnik poručio mi je putem medija da, ako 27. prosinca izvedem Bojnu Čavoglave, više neću moći nastupati u gradskim prostorima. A ja njemu ovim putem poručujem: 27. prosinca u Zagrebu, u Areni, s ponosom ću pjevati Bojnu Čavoglave, onako kako smo je pjevali od 1991. do danas.
Na kraju želim podsjetiti sve koji ne znaju da sam 1991. godine bio pripadnik Zbora narodne garde, a potom i pripadnik HOS-a, koji je u svom znaku imao pozdrav „Za dom spremni“. Pod tim znakom sam skladao Bojnu Čavoglave. Pod tim znakom sam se borio. Pod tim znakom sam bio spreman umrijeti za Hrvatsku – i danas sam.
U javnosti se s razlogom mnogo raspravlja o protuzakonitom divljaštvu i sektaškom ponašanju nekih skupina. A ja ne pristajem da mi sada neka sekta određuje što smijem, a što ne smijem.” izjavio je Thompson
