U Škabrnji, mjestu gdje je 18. studenoga 1991. počinjen jedan od najstrašnijih zločina u Domovinskom ratu obilježava se Dan sjećanja. Istoga dana kada je slomljena obrana Vukovara, u ovom ravnokotarskom selu srpske postrojbe pod zapovjedništvom ratnog zločinca Ratka Mladića ubile su 43 civila i 15 branitelja.
Ljubiti domovinu znači čuvati uspomenu i graditi budućnost
Mimohodom “Korak po korak” i polaganjem vijenaca kod Središnjeg križa na groblju sv. Luke, u Škabrnji je u utorak završeno središnje obilježavanje 34. obljetnice stradanja toga ravnokotarskoga mjesta.
Hodnja u kojoj su, uz brojne građane, bila izaslanstva Vlade i Hrvatskog sabora, zadarske i susjednih dalmatinskih županija, predstavnici braniteljskih i civilnih udruga te saborski zastupnici, krenula je s Trga dr. Franje Tuđmana, a predvodili su je pripadnici Hrvatske vojske sa zastavama svih ratnih postrojba, kadeti Policijske akademije, članovi povijesnih postrojba, obitelji stradalih i nestalih hrvatskih branitelja i civila te hrvatski branitelji.
Pokraj Središnjeg križa i Spomen obilježja za poginule u Domovinskom ratu na groblju sv. Luke pročitana su imena svih stradalih i položeni vijenci.
Prije mimohoda, predvodeći misno slavlje u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić rekao je kako je Škabrnja postala jedan od simbola stradanja hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu, simbol boli, ali i vjere koja nije posustala ni pred zločinom i pred smrću.
– Škabrnja je postala mjesto sjećanja, domoljublja, ali i čišćenje duše i savjesti. U Škabrnju se ne dolazi samo tugovati i prisjećati strašnih događaja nego i moliti i učiti. Jer upravo ovdje, na ovoj zemlji natopljenoj suzama i krvlju nedužnih, uči se istinsko značenje vjere koja ne bježi od boli i smrti, nego je pretvara u molitvu, vjere koja ne prestaje ni onda kad sve ljudske riječi umuknu pred počinjenim zločinom, kazao je.
U Koloni sjećanja oko 20 tisuća ljudi
U Škabrnji je Ante Kolanović koji se javio za Dnevnik HTV-a. Kazao je kako je, po procjenama policije, oko 20 tisuća ljudi došlo u Škabrnju kako bi odali počast mještanima, civilima, braniteljima i svima onima koji su izgubili živote na današnji dan prije 34 godine.
– Četiri tisuće teško naoružanih pripadnika zloglasnog kninskog korpusa na današnji dan u jutarnjim satima upalo je u Škabrnju koju je branilo tek dvjestotinjak loše naoružanih mještana, civila i branitelja. Bili su predvođeni osuđenim ratnim zločincem Ratkom Mladićem. Rezultat je bio 43 mrtvih i masakriranih. Mala Škabrnja, koja ima 1700 stanovnika, tijekom Domovinskog rata Škabrnja dala je čak 86 života, izvijestio je Kolanović.
Marko Miljanić: Moramo biti pametniji
Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić poručio je, na obilježavanju 34. godišnjice pokolja u tom ravnokotarskom mjestu, kako tragedija iz studenoga 1991. nije bila slučajna, već posljedica dugogodišnjih planova velikosrpske politike.
– Nije se moglo nikako spriječiti, jer su oni godinama prije toga kovali planove kako će porobiti ostatak tadašnje države. Oni su Jugoslaviju smatrali velikom Srbijom. Prema tome, ovo se nije moglo izbjeći, rekao je Miljanić.
Naglasio je kako hrvatski narod „tu svoju sudbinu nije mogao izbjeći“, ali i dodao da je potrebno učiti iz prošlosti.
– Hrvatski narod treba biti malo pametniji. Oni koji su im vjerovali, koji su im dali oružje Teritorijalne obrane, najveći su krivci za ono što nam se dogodilo, ustvrdio je Miljanić.
‘To je bio pravi masakr’
Kolonu sjećanja najavili su i potresni razgovori s onima koji su krvavu srijedu preživjeli – liječnikom Borisom Dželalijom i Angelom Žilićem, tada najmlađom civilnom žrtvom Škabrnje, ranjenim s tek godinu i pol dana. Zadarski liječnik Boris Dželalija tog je jutra 18. studenoga bio u vojnoj ambulanti kada su granate probudile selo.
– Spustio sam se u prizemlje i ondje me dočekao škabrnjanin u odori hrvatskog vojnika, uplakan, vičući: ‘Moja majka, umrijeće majka!’ Krenuli smo pod kišom granata i pronašli njegovu majku ispod murve, teško ranjenu, s višestrukim prijelomima. Zbrinuli smo je i poslali u Zadar, prisjetio se.
U ta dva dana, kaže, Škabrnja je doživjela nešto što se može opisati samo kao masakr: “Stradalo je 59 ljudi, većinom civila. Ozljede su zadavane iz neposredne blizine, od jedne do 13 rana iz vatrenog oružja. Spominje se čak i slučaj gaženja tenkom. To je bila zločinačka banda koja je ovdje počinila genocid”.
Anđelo Žilić tada nije mogao razumjeti što se događa, ali kako kaže, odrastao je uz priče o vlastitom ranjavanju i hrabrosti liječnika koji je spasio njegovu baku Milku.
– Za doktora sam saznao preko obitelji. Odmalena slušam da je pod granatama pomogao mojoj baki. Za mene je on anđeo u uniformi. Ovaj dan nije samo dan sjećanja, nego dan obećanja. Ako prestanemo govoriti, mlađe generacije će zaboraviti. Kad vidim koliko mladih dolazi u Škabrnju, osjećam radost jer znam da našu žrtvu neće zaboraviti i da se ovako nešto nikada više neće ponoviti, rekao je.
Šipić: Mladi se vraćaju u Škabrnju, mjesto ponovno živi
Ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić naglasio je kako je stradanje djece, mladih ljudi i cijelih obitelji ostavilo neizbrisiv trag, ali da Škabrnja unatoč svemu pokazuje znakove oporavka.
– Znamo da su stotine djece poginule u Domovinskom ratu, ali su stradali i mladi ljudi, stradale su cijele obitelji. I zato me veseli vidjeti Škabrnju. U razgovoru s načelnikom vidi se korak naprijed – ljudi se vraćaju. Ovo je lijepo zadarsko zaleđe, ljudi traže mirniji kutak za život, mlade obitelji dolaze, vraćaju se, poručio je Šipić.
Zločin u Škabrnji
Bezumna razaranja i ubojstva izvršena su u na današnji dan u Škabrnji, mirnom ravnokotarskom mjestu.
Naspram 200-tinjak pripadnika samostalnog Škabrnjskog bataljuna stajalo je više od 4000 neprijateljskih vojnika i 30 oklopnjaka, uglavnom tenkova. Neprijatelj je uspio slomiti otpor branitelja Škabrnje nakon čega je uslijedio pravi masakr – ubijena su 43 mještana među kojima i 15 branitelja. Prve su vijesti o počinjenom zločinu objavljene 23. studenoga kada su tijela ubijenih stigla na Odjel patologije.
Zločinačkim napadom na Škabrnju je osobno zapovijedao Ratko Mladić. Nakon što je selo opustošeno, cijeli je kraj miniran. Oni civili koji su bili pošteđeni kasnije su predani hrvatskoj strani u mjestu Pristeg, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima te kasnije razmijenjeni. Škabrnjane najviše boli što nisu dobili traženu pravosudnu satisfakciju. Gotovo nitko ozbiljan nije odgovarao za počinjene zločine., piše HRT
