U Zagrebu je, u organizaciji Milorada Pupovca i njegovih suradnika iz SDSS-a, otvorena izložba posvećena nekadašnjem predsjedniku Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) Dejanu Medakoviću, jednom od potpisnika Memoranduma SANU-a.
Kako je jučer objavljeno, Medaković nije bio samo jedan od autora tog dokumenta koji se smatra temeljem velikosrpske ideologije, već i otvoreni simpatizer četničkog pokreta. Zalagao se za obustavu postupka protiv Radovana Karadžića, kasnije osuđenog na doživotni zatvor zbog ratnih zločina, uključujući genocid u Srebrenici.
Prema pisanju tjednika Vreme, dok su mnogi u Srbiji osjećali nelagodu zbog nacionalističke ikonografije i mitinga koji su pratili takozvanu antibirokratsku revoluciju, akademik Dejan Medaković je 10. srpnja 1990., primajući Sedmosrpanjsku nagradu, izjavio da taj proces karakterizira “dostojanstvo i elegancija”.
U studenome 1991. godine objavljen je apel 18 članova SANU-a za mirno rješavanje sukoba u Jugoslaviji:
“Ne vjerujemo u svrhu ovog rata. Ne vjerujemo onima koji ga vode. Ne vjerujemo onima koji ga, svjesno ili nesvjesno, potiču. Ne vjerujemo u pobjede koje vode novim ratovima.” Akademici su tada tražili mir “u kojem nijedna nacionalna, politička ili vjerska skupina neće biti progonjena i obespravljena, u kojem neće prevladavati propaganda smrti”.
Nakon krvave okupacije Vukovara i masovnih zločina počinjenih nad civilima, SANU se ogradila od tog apela. Na sjednici 23. studenoga 1991. glavni tajnik Akademije, Dejan Medaković, izjavio je da apel ne predstavlja stav institucije, nego samo potpisnika, među kojima su bili poznati znanstvenici i književnici (R. Anđus, I. Antić, M. Garašanin, M. Gašić, M. Pavlović, P. Palavestra, M. Pantić, B. Popović, B. Pekić, S. Rajačić, B. Reljić, S. Selenić, M. Simić, Lj. Simović, M. Srbinović, D. Srejović, D. Stefanović i N. Tasić), navodilo je tada Vreme.
“Nakon svega što se dogodilo posljednjih godina u našoj regiji, gotovo je zaboravljen događaj koji neki nazivaju ‘revolucionarnom stranicom’ u novijoj povijesti SANU-a: 4. lipnja 1992. šezdeset i pet akademika potpisalo je dokument ‘Zahtjev akademika za ostavku Slobodana Miloševića’, u kojem su tražili da se Slobodan Milošević povuče iz javnog života jer je ‘izgubio pregovarački kredibilitet diljem svijeta’ i ‘poremetio pokušaje povratka Srbije u civiliziranu zajednicu naroda i država’. Ni u Apelu za mir ni u Zahtjevu za opoziv ne spominje se ime akademika Dejana Medakovića, niti bivšeg predsjednika SANU-a Aleksandra Despića, niti Dušana Kanazira, koji je prije Despića bio na čelu SANU-a 11 godina”, pisalo je Vreme.
Dio komentatora u Hrvatskoj ističe kako se otvara pitanje zašto je Milorad Pupovac odlučio organizirati izložbu posvećenu osobi koja je otvoreno podupirala ideje Memoranduma SANU-a i čije su izjave i stavovi pridonijeli opravdavanju zločina tijekom devedesetih.
Također, podsjeća se da se Pupovčeve inicijative većinom financiraju sredstvima iz državnog proračuna, u iznosima od nekoliko milijuna eura, koje odobrava Vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem., piše hrvatska danas
