Piše Marko Ljubić na fb
Gledam reakcije medija u Hrvatskoj i naslove “Kristalna splitska noć”, najavu ” izvanrednog obraćanja premijera Plenkovića povodom splitskih događaja”, histeriju, koja nikakve realne veze nema sa stvarnim kontekstom, realnim i pretežitim istinskim, a ne manipulativno kreiranim površinskim društvenim okolnostima, gledam izjavu da je Split “slobodarski grad”, prijetnje SDP-a, a i najavu ustavotvorca i ustavotumača, samozvanog guvernera Hrvatske Tomaševića da nema termina za nove koncerte Thompsonu i nikome drugome, dok se ne donesu pravila o “zaštiti ustavnosti”, a sve povodom “događaja u Splitu”.
Čudi me da se ne javlja ovaj Plenkovićev desničarski heroj Matijević, novi vođa HDZ-a u Zagrebu i ne navali na ljevičare i antifašiste kao nakon izbora, kad je valjda morao dokazati desničarsku odlučnost, ispadajući tragikomično karikaturalan. Očito nije dobio inspirativnu poruku s uputama, za razliku od nesretnog Splićanina Šute.
Koji, kao i njegov šef ponavlja da je Split inkluzivan, da nitko ne smije dirati nacionalne manjine, da su europske vrijednosti neupitne, napominjući neinteligentno, očito po uputi jer toliko tupast nije a mora biti u hijerarhiji, da je posebno važno u “danima sjećanja na Vukovar i Škabrnju” biti inkluzivan.
E baš to!
Kakav je jedini mogući zaključak gledajući sve to?
Pa jasan, zar ne vidite!?
Sve nam je ponuđeno kao na tacni.
Sve piše.
Kristalna noć.
U Hrvatskoj bjesni nacizam, fašizam, gradovima lutaju nacističke esesovske horde, traže Srbe, prisiljavaju ljude da se prekriže da vide koje je tko vjere, na skidanje gaća da se uvjere je li tko sunećen, pa onda tuku, muče i pjevaju uz to nacističku koračnicu “Bojnu Čavoglave”.
Pa nakon što prebiju ova stvorenja nečista podrijetla otpjevaju fašističku “Lijepu našu” ili urlaju “Vukovar, Vukovar”.
Ili, ne daj Bože grozomorno “Hrvatska, Hrvatska” umjesto “Inkluzivna EU”.
Ili bar – “Antifašista sam, volim partizane, fašistima punim jame”!
Zar to nije čisti fašizam, pravo recite!?
Srećom, tu je Plenković.
Pa će svojim europsko-inkluzivnim ugledom obraniti čast hrvatskog naroda i srediti fašiste, javno se opravdati da nije “pustio ustaški duh iz boce, odnosno jame”!
Jadan je to sve zajedno organizirani igrokaz i vrlo sustavan s vrha države, preko medija do zadnje lokalne uprave precizno osmišljen odgovor na buđenje naroda i “ljetošnju radikalizaciju”, igrokaz sa zloćudnom moći otete države, u kojoj se do krajnjih granica provocira ljude mentalnim nasiljem, sustavnim ponižavanjem, tolerira se divljaštvo i nasilje, pa i među navijačkim skupinama, a onda potakne one kratka fitilja ili huligane po funkciji uz par piva i eventualno kakav džoint da malo izazovu nereda, pa eto – “Kristalne noći”.
Eto zabrinutog premijera, eto obraćanja, eto svega. Umjesto da se divljaštvo tretira divljaštvom, onako kako se tretira kad divljak nasrne na bilo kojega čovjeka, ovdje se od “Srpske priče” stvara javni kvareni kod ili gen nacije, umjesto da “zabrinuti premijer Plenković” upozori da nitko ne smije provoditi nasilje nad hrvatskim narodom, da oštro upozori Tomaševića da država piše i provodi zakone, on šuti, cereka se i najavljuje obračun s fašizmom i “radikalizacijom”.
Jer je to inkluzivno.
I europski.
S tim i takvim “politikama”, javnim narativom, koga organizirano i sustavno po dubini provode točno predviđene grupe, pa na Pupovčevo “kulturno” srbovanje potaknu huligane, na Thomspona Tomaševića i medije, na Nicoliera tisuće nesretnih “Dalija”, a onda sve “inkluzivno” uređuje država, odnosno “proeuropska vlast”.
Premijer koji uvodi red.
U tom svemu, uz mučninu i gnjev, uz sve nužniji otpor toj perverznoj manipulativnoj dehumanizaciji hrvatskog naroda, čovjeku se nalaže imperativ reći – fuj!
Ako ovo nije još jedno bjelodano upozorenje na stadij zlouporabe države protiv hrvatskog naroda, onda ne znam što jest!
Zbilja je pitanje obraza to javno reći, a pitanje opstanka – tome se žestoko suprotstaviti ne hajući nimalo za “europsko i inkluzivno”, jer – ovo je još uvijek Hrvatska.
Još uvijek!
