Imaju li majke pravo na nezadovoljstvo, sumnju u sebe, loš dan? Smiju li razmišljati da nisu bile spremne, da im je život mogao izgledati drukčije? I na kraju – cijeni li hrvatsko društvo dovoljno majčinstvo? O tim pitanjima u emisiji Nedjeljom u 2 govorile su Kristina Kovačević-Hitrec, majka petero djece, koja čeka šesto, i glumica Marijana Mikulić, majka troje djece.. piše HRT
Kristina Kovačević-Hitrec, koja je u četvrtom mjesecu trudnoće, kaže da joj je majčinstvo prirodno stanje. “Mlada sam postala mama i željela sam više djece. Ja samo želim biti mama i želim veliku obitelj – mirnu, staloženu. Puno ljubavi, puno djece. Željela sam stvoriti nešto što nisam imala u djetinjstvu.”
Dodaje da joj ne nedostaje vrijeme za sebe. “Imala sam do prekjučer 45 minuta da pogledam seriju. Sad ne znam što ću s tim vremenom jer sve ostalo traje predugo. Čini se da ću ići spavati. Ništa mi ne fali, ne osjećam da mi fali vremena za sebe.”
Djetinjstvo, kaže, nije bilo sretno ni ispunjeno pažnjom. “Nisam osjetila ljubav, pažnju i zajedništvo. Zato sam htjela to stvoriti. Ali kada nešto nisi osjetio, ne znaš kako to stvoriti. Sada mislim da sam mogla bolje, ali nije tako loše kako sam osjetila da može biti.”
Na društvenim mrežama suočava se s osudama jer ima petero djece s tri partnera. “Pišu mi kakav sam ja to primjer jer sam se dva puta rastala. Ja bih njih pitala kakav su oni primjer svojoj djeci ako žive u nesretnim brakovima. Nitko se nije ženio da bi se rastao. Svi mi želimo bajkoviti brak do kraja života. I ja sam to željela.”
Unatoč velikim obavezama, Kristina radi više poslova. “Imam firmu za marketing i evente, zaposlena sam u autoindustriji, a bavim se i cvjećarstvom.” Posebno je aktivna u pružanju podrške ženama koje prolaze kroz potpomognutu oplodnju. “Vodim grupu MPO Iskustva Savjeti, završila sam za dulu i idem sa ženama na porode. Rušim predrasude o umjetnoj oplodnji jer znam koliko to ženama znači.”
Zaključuje kako majčinstvo ne bi trebalo uzdizati kao ideal. “Ženama je prirodno dano da rode dijete, ali ne može svaka biti majka. To ovisi o iskustvu i onome što si u životu prošao.”
S druge strane, glumica Marijana Mikulić otvoreno je govorila o izazovima suvremenog majčinstva. “Okolina ne zna ništa drugo nego osuđivati. Očekuje se da radiš kao da nemaš obitelj, a da se djecom baviš kao da ništa drugo ne radiš. Uz to, plaćamo ženu koja uči s našom djecom jer obrazovni sustav to zahtijeva, a ja to više ne stižem.”
Dodaje kako je prestala ispunjavati tuđa očekivanja: “Više se ne trudim ispunjavati očekivanja okoline. Ono što me najviše grize jest kada ne stignem obaviti ono što sam s Jakovom dogovorila. Voljela bih imati više vremena za svako dijete.”
Najveće iskušenje doživjela je kad je njezin sin Jakov dobio dijagnozu autizma. “Prodali smo stan, kupili kuću, muž je otišao raditi u Njemačku. Od toliko moranja sam se raspala. Više nisam imala vremena ni udahnuti prije nego što zaronim.”
Marijana je tada odlučila smanjiti obaveze i ljude oko sebe. “Shvatila sam da moram biti dobro ja, jer ako ja ne budem dobro, neće biti ni moja djeca.”
Kad je Jakov bio dijagnosticiran, mnogi su govorili da “od njega neće biti ništa”. “Hodao je u krug, pričao sa svojim rukama, nije se odazivao na ime. Danas se može sporazumjeti s drugima, zna reći što ga boli. Ide na puno terapija, ali rad kod kuće je ključan. Svaki dan radim s njim.”
Najbolnije joj je što se Jakov ne igra s drugom djecom. “Nitko ga ne poziva kod sebe. Kad bismo pozvali djecu u vrt, on bi bio sam na trampolinu. Vukao bi ih da mu se pridruže, a oni bi vrištali. To je bilo teško gledati. Prestali smo zvati ljude, a i oni su prestali dolaziti.”
Marijana ističe da je ženama nemoguće biti potpuno posvećene sebi i karijeri, a pritom imati obitelj. Njezina je želja snimiti dokumentarni film o životu s djetetom s autizmom – kako bi pokazala da postoji nada, napredak i mogućnost opstanka braka unatoč poteškoćama.
