Kako je došlo do saznanja o posmrtnim ostacima, tko je otkrio njihovu lokaciju i na koji su način tijela identificirana – o tome je Josipa Krajinović razgovarala s načelnikom Uprave kriminalističke policije Antoniom Gerovcem., piše dnevnik.hr
Na pitanje što je sve policija poduzela i kako su pronađeni posmrtni ostaci kod Spomen-doma i na Petrovačkoj doli, Gerovac odgovara:
“Naravno, bez žive riječi nemate ništa. U normalnim okolnostima, kad se dogodi zločin, policija obradi mjesto događaja, obavi očevid, prikupi izjave svjedoka. No u ovom slučaju, kao što znate, nitko ništa nije vidio.
Nitko nije obavio očevid, nema materijalnih tragova, nema ničega. Ostaje samo živa riječ — svjedočenja ljudi koji su na bilo koji način bili uključeni. Oni koji su počinili zločin u pravilu ne surađuju, ali osobe koje su sudjelovale kasnije, primjerice u sanaciji terena, često daju dragocjena saznanja.”
Na pitanje koliko je danas teško doći do svjedoka i dokumentacije, Gerovac kaže:
“Jako je teško. Prošlo je 34 godine od tih tragičnih događaja. Uzmite samo kaos koji je nastao padom Vukovara – nije bilo sustavnog evidentiranja mjesta zločina, dapače, sve se činilo kako bi se zločin prikrio. Ništa nije bilo dokumentirano, pa se moralo krenuti od nule. Tako je bilo i u ovom slučaju – morali smo početi ispočetka i, hvala Bogu, došli smo do rezultata.”
Gerovac vjeruje da se svjedoke ipak može ohrabriti da progovore:
“Mislim da jedino predani rad policije, Sigurnosno-obavještajne agencije i Uprave za zatočene i nestale može potaknuti ljude da se jave i da govore. Bez živih svjedoka, kojih je svake godine sve manje, bit će nam sve teže.”
Na pitanje zašto svjedoci nerado govore, odgovara:
“Razloga je mnogo. Oni koji su pretrpjeli gubitak najmilijih često ne žele ponovno prolaziti kroz patnju i viktimizaciju. Mi nastojimo pokazati da radimo ispravno, da želimo pomoći i otkriti istinu – i rezultati to potvrđuju. S druge strane, ima i onih koji šute jer bi time mogli teretiti sami sebe, a neki se boje osude sredine u kojoj žive. Razni su razlozi, ali svi vode istom – šutnji.”
Na pitanje kako se provodi identifikacija posmrtnih ostataka, Gerovac objašnjava:
“Kod ekshumacija tijela koja su u zemlji više od 30 godina jedini pouzdan način identifikacije jest DNA analiza posmrtnih ostataka i članova obitelji. Postoje i druge metode, primjerice identifikacija prema predmetima pronađenima uz tijelo, ali one nisu pouzdane – tijela su često premještana, ljudi su mijenjali odjeću i slično. Dakle, jedini siguran način je DNA, kao i u ovom slučaju.”
O tome što se poduzima kako bi se došlo do počinitelja ratnih zločina, kaže:
“Poduzimamo niz radnji – od brojnih razgovora i prikupljanja dokumentacije do korištenja posebnih dokaznih metoda. Koristimo sve dostupne alate kako bismo prikupili dovoljno činjenica i dokaza za podnošenje kaznenih prijava protiv osoba za koje postoji osnovana sumnja da su počinile zločin.”
Na pitanje koliko je počinitelja otkriveno i protiv koliko ih je podnesena kaznena prijava, Gerovac navodi:
“Od 2018., otkako je osnovana Radna skupina Ovčara, podneseno je 14 kaznenih prijava protiv 32 počinitelja. Od njih je 15 uhićeno i privedeno hrvatskim sudovima. U tim je slučajevima obuhvaćena 291 oštećena osoba. Kad se pribroje rezultati policijskih uprava vukovarsko-srijemske i osječko-baranjske, ukupno je podneseno oko 48 kaznenih prijava za 155 kaznenih djela i više od 350 žrtava.”
O suradnji sa Srbijom kaže tek kratko:
“Suradnja, nažalost, apsolutno izostaje. S profesionalne strane, to mi je neshvatljivo, ali u druge razloge ne bih ulazio.”
Gerovac potvrđuje da terenska istraživanja kod Spomen-doma još traju:
“Da, i dalje provodimo kriminalistička istraživanja vezana uz Ovčaru i Vukovar. U pripremi su nove kaznene prijave povezane s tim događajima. Paralelno prikupljamo i informacije o mogućim grobnicama ili masovnim ukopima hrvatskih branitelja i civila na širem području Ovčare.”
