Na otoku Daksi u subotu, 25. listopada, održana je komemoracija u spomen na sve one koji su u listopadu 1944. godine mučki ubijeni bez suđenja i dostojanstvenog pokopa. Molitvu je predvodio dubrovački biskup Roko Glasnović, uz sudjelovanje franjevaca i Mješovitog crkvenog zbora samostana Male braće iz Dubrovnika.
Govoreći o 53 žrtve ubijene na otoku, biskup Glasnović podsjetio je na različita zanimanja i životne uloge koje su imali u svojim obiteljima i zajednici. Istaknuo je da je njihov “zločin” bio to što su nosili vjeru i dostojanstvo u vrijeme kada se od čovjeka tražilo da šuti, da zaboravi tko je i kome pripada.
„Žrtve koje su položile život u šutnji i nepravdi – nisu umrle uzalud, jer njihova smrt, poput zrna, donosi plod istine, mira i vjere u našim srcima“, poručio je biskup, naglasivši kako je svaki život svet i kako svaka istina ima pravo biti izrečena. Pozvao je i na molitvu za ubijene, ali i za oprost koji liječi: „Jer samo tako mrtvi žive, a živi ostaju ljudi.“
„Ovdje na ovom otoku, koji nas uči da nitko nije otok, molimo da ovaj kamen i ovo more vječno svjedoče da ljubav ima zadnju riječ“, zaključio je biskup Glasnović, potaknuvši vjernike na molitveni i sakramentalni život koji donosi istinski mir srca i duše.
Nakon molitve, predstavnici vlasti i udruga položili su vijence i zapalili svijeće uz pjesmu „Zdravo, Djevo“. Komemoraciji su prisustvovali i brojni poštovatelji žrtava iz različitih dijelova Hrvatske.
Okupljenima se obratio predsjednik Udruge „Daksa 1944./45.“ dr. sc. Denis Vokić, koji je otvorio Spomen sobu jugoslavenskog komunističkog zločina u svjetioničarskoj zgradi na otoku. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u realizaciji ideje, osobito upravi „Plovputa“, te istaknuo važnu ulogu pokojnog gospara Iva Dabelića i prvog predsjednika Udruge Mata Račevića.
Recezentica dr. sc. Vlatka Vukelić istaknula je kako je kultura sjećanja na zločin na Daksi danas utemeljena na jasnim historiografskim činjenicama. „Moramo znati kako je ovdje učinjen ne samo nekakav zločin, nego ratni zločin. Ovdje ljudi nisu poginuli, oni su ubijeni samo zato što nisu htjeli prihvatiti nametnuti ideološki koncept. Prema svim uzusima suvremene Europe, ovo je ratni zločin koji mi danas komemoriramo,“ naglasila je.
U prostorijama svjetionika izloženi su predmeti pronađeni pri ekshumaciji žrtava 2009. godine te dokumentirana priča o njihovu stradanju.
Među ubijenima bilo je i sedam katoličkih svećenika: četvorica iz Dubrovačke biskupije (don Mato Dobud, don Josip Schmidt, don Mato Kalafatović-Milić i don Đuro Krečak), dvojica franjevaca (fra Marijan Blažić i fra Toma Tomašić) te jedan isusovac, o. Petar Perica.
U večernjim satima, u crkvi Male braće u Dubrovniku, održana je misa za stradalnike, koju je predslavio fra Tomislav Šanko, kustod franjevačke kustodije sv. Jeronima i gvardijan samostana. U propovijedi je kazao kako je možda molitva potrebnija onima koji su zločin počinili nego samim žrtvama, jer „nije svejedno kako čovjek živi ovaj život – on je ulaznica za raj“.
Naglasio je i da su ubijenima na Daksi oduzeta prava na istinu i obranu, te da je oprost, iako težak, nužan – „iz ljubavi prema sebi“., piše dubrovačka biskupija
