Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu Splićanina osuđenog na 40 godina zatvora zbog 267 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, prenosi Dalmatinski portal. Time je postala pravomoćna jedna od najtežih presuda za ovakvu vrstu kaznenih djela u hrvatskom pravosuđu.
Prema presudi, zlostavljanje je počelo 2018. godine, kada je djevojčica imala tek pet godina, i trajalo je sljedećih pet godina. Otac ju je u početku silovao jednom tjedno, a posljednjih mjeseci gotovo svaka dva dana.
Osim prvog zlostavljanja, koje se dogodilo u kampu kod Šibenika, svi ostali slučajevi odvijali su se u obiteljskom stanu u Splitu.
Otac je kćeri zabranjivao kontakte s vršnjacima, sam ju je vodio i dočekivao iz škole, nije joj dopuštao posjete baki i djedu koji žive u istoj zgradi, a ponekad je nije puštao iz kuće danima. Kad bi bio nezadovoljan njezinim ponašanjem, udarao ju je po glavi i trbuhu te je tjerao da se gola kupa pred njim.
Presuda potvrđena nakon žalbi
Nepravomoćna presuda donesena je u lipnju prošle godine, kada je sutkinja Višnja Strinić sa Županijskog suda u Splitu izrekla kaznu dugotrajnog zatvora od 40 godina.
Visoki kazneni sud potvrdio je presudu početkom ove godine, a okrivljeni je iskoristio pravo žalbe Vrhovnom sudu, tvrdeći da je kazna „pretjerano visoka“ i da odudara od uobičajene prakse za slična kaznena djela.
Vrhovni sud: Kazna je primjerena težini zločina
Vrhovni sud odbacio je žalbu kao neosnovanu, zaključivši da je kazna primjerena težini i okolnostima zločina.
„Kazna nije prestroga, osobito kad se uzme u obzir da zbroj pojedinačno utvrđenih kazni za 267 teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kao i jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava, iznosi čak 1388 godina“, stoji u odluci.
Sud je naglasio da se žalitelj nije pozvao na konkretne usporedive slučajeve koji bi potvrdili njegovu tvrdnju da je kazna neuobičajeno visoka, te da su niži sudovi ispravno procijenili i otegotne i olakotne okolnosti., doznaje index
Sud: Optuženik pokazuje narcističke crte
Vrhovni sud ističe kako je drugostupanjski sud pri odmjeravanju kazne vodio računa o ličnosti počinitelja i ukupnosti kaznenih djela.
„U strukturi optuženikove ličnosti nalaze se narcističke crte koje se očituju u nastojanju prikazivanja sebe u najboljem i najpovoljnijem svjetlu“, navodi se u obrazloženju.
„Tako velik broj počinjenih teških kaznenih djela mora se odraziti u jedinstvenoj kazni koja predstavlja odgovor na odioznost i pogibeljnost ponašanja počinitelja prema vlastitom djetetu, koje mu je bilo gotovo potpuno prepušteno na skrb, budući da je majka nepokretna“, zaključuje sud.
Optuženik tvrdio da je riječ o “odgoju”
U svojoj žalbi, osuđeni je pokušao svoje postupke prikazati kao odgojne mjere i roditeljsku brigu, tvrdeći da je njegovo ponašanje bilo rezultat opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
No, sud je tu obranu u potpunosti odbacio.
„Iz svih izvedenih dokaza nesporno proizlazi da nije riječ o roditeljskoj brizi, nego o grubom seksualnom, psihičkom, fizičkom i emocionalnom zlostavljanju žrtve“, stoji u presudi.
Psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da optuženik ne boluje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, dodaje se u zaključku vijeća kojim je predsjedao sudac Damir Kos.
