Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u interjuu za NACIONAL
poručio je kako ga „nervira iskrivljavanje povijesti ili neznanje“, zbog čega je odlučio javno progovoriti o događajima iz novije hrvatske povijesti u kojima je i osobno sudjelovao. Posebno je istaknuo kako je u tijeku pokušaj „ustašizacije Hrvatske“ kroz reinterpretaciju uloge HOS-a u Domovinskom ratu.
„Mladi ljudi koji na to nasjedaju ne znaju povijesne okolnosti jer ih tome nitko ne uči“, rekao je Mesić, u vrijeme stvaranja hrvatske države jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana, s kojim se kasnije politički razišao. Objasnio je i razliku između hrabrih pripadnika HOS-a koji su se borili na prvim crtama i politike koja je stajala iza tih postrojbi, nazvavši ih „privatnom vojskom Hrvatske stranke prava“.
Mesić je u razgovoru pojasnio i okolnosti raspuštanja HOS-a početkom 1992., navodeći kako je Tuđman bio zabrinut zbog mogućeg sukoba dviju vojski unutar Hrvatske – regularnih snaga i stranačke vojske. „Najbolje je bilo raspustiti HOS jer država ne može imati više vojski“, prisjetio se Mesić sastanka s Tuđmanom, Josipom Boljkovcem i Josipom Manolićem, nakon čega je HOS formalno ukinut, a njegovi pripadnici dobili mogućnost prelaska u Zbor narodne garde.
Bivši predsjednik također se osvrnuo na suvremene rasprave o „Za dom spremni“, naglasivši da tijekom rata taj pozdrav nije bio javno korišten niti verificiran od strane državnih institucija. „To nije imalo dvostruku konotaciju – takvo što tada nije postojalo“, rekao je.
Na pitanje treba li iz pjesme Marka Perkovića Thompsona „Čavoglave” izbaciti početne stihove „Za dom spremni”, Mesić je odgovorio: „Pa jasno. Ne može ‘Sieg Heil’ nitko u Njemačkoj ni u kakvu pjesmu staviti. Ne možemo mi biti veći katolici od pape.“
U razgovoru je podsjetio i na okolnosti nastanka samog naziva HOS, povukavši paralelu s povijesnim razdobljem Drugog svjetskog rata, kao i na izvore oružja i financiranja HOS-a, naglašavajući da je većina sredstava stizala iz dijaspore.
Mesić je naglasio važnost formiranja jedinstvene hrvatske vojske kako bi se izbjegle podjele i sukobi unutar vlastitih redova. Posebno je istaknuo doprinos profesionalnih časnika koji su prešli iz JNA na hrvatsku stranu te vodili ključne operacije i bitke.
Na kraju je podsjetio da se povijest često pokušava interpretirati selektivno, ali da je nužno sagledati širi kontekst i stvarne procese koji su doveli do stvaranja hrvatske države i njezinih oružanih snaga.
