Nevjerojatan eksperiment na glavonošcima ponovno je pokazao koliko je važno ne podcjenjivati inteligenciju životinja.
U istraživanju provedenom 2021. godine sipe su prošle prilagođenu verziju slavnog marshmallow testa, a rezultati su otkrili da njihovi kognitivni procesi nadilaze dosadašnja očekivanja, piše Science Alert.
Znanstvenici smatraju da su se njihove sposobnosti učenja, predviđanja budućih nagrada i prilagodbe ponašanja razvile kao ključna prednost u surovom morskom okruženju u kojem vrijedi pravilo »pojedi ili budi pojeden«.
Što je marshmallow test?
Slavni eksperiment, poznat kao Stanfordov test, osmišljen je tako da se djetetu ponudi kolačić od sljeza uz obećanje da će, ako ga ne pojede 15 minuta, dobiti još jedan. Odgađanje zadovoljstva smatra se pokazateljem kognitivnih vještina poput planiranja budućnosti.
Zbog jednostavnosti, test je prilagođen i životinjama. Iako im se ne može objasniti riječima, moguće ih je naučiti da ih čeka bolja nagrada ako pričekaju. Osim nekih primata i pasa, uspješno su ga prošle i vrane, prenosi Index.
Kako su testirane sipe?
Prijašnja istraživanja pokazala su da sipe (Sepia officinalis) mogu preskočiti jutarnji obrok ako znaju da ih kasnije čeka bolja hrana – škampi. Kako bi provjerili radi li se doista o samokontroli, tim pod vodstvom bihevioralne ekologinje Alexandre Schnell sa Sveučilišta Cambridge osmislio je novi eksperiment.
Šest sipa stavljeno je u akvarij s dvije komore: u jednoj je bila manje omiljena sirova kozica, a u drugoj živi škamp. Vrata su nosila simbole koje su sipe naučile razlikovati – krug za trenutačno otvaranje, trokut za odgođeno, a kvadrat za zatvorena vrata.
U presudnom dijelu pokusa, kozica je bila dostupna odmah, dok je škamp bio dostupan tek nakon čekanja. Ako bi sipa pojela kozicu, škamp bi bio uklonjen.
Rezultati usporedivi s čimpanzama i vranama
Sve sipe odlučile su čekati svoju omiljenu hranu. U kontrolnoj skupini, gdje je škamp bio trajno nedostupan, nisu ni pokušavale čekati.
“Sipe u ovoj studiji sve su mogle čekati bolju nagradu i tolerirale su odgode do 50-130 sekundi, što je usporedivo s onim što vidimo kod kralježnjaka s velikim mozgom kao što su čimpanze, vrane i papige”, istaknula je Schnell.
Samokontrola i učenje
Drugi dio eksperimenta ispitao je njihovu sposobnost učenja. Nakon što su sipe naučile povezanost znaka s nagradom, pravila su promijenjena. Najstrpljivije sipe bile su i one koje su se najbrže prilagodile novim pravilima.
Evolucijska prednost
Za razliku od primata, vrana ili papiga, sipe ne koriste alate, ne pohranjuju hranu niti žive u složenim društvenim skupinama. Znanstvenici pretpostavljaju da je samokontrola kod sipa povezana s njihovim načinom lova.
“Sipe većinu svog vremena provode kamuflirajući se, sjedeći i čekajući, isprekidano kratkim razdobljima hranjenja”, pojasnila je Schnell.
Kada prekinu kamuflažu kako bi lovile, postaju laka meta predatorima. Odgađanje zadovoljstva moglo se razviti kao strategija optimizacije hranjenja – čekanjem da odaberu bolju hranu.
Ovo otkriće pokazuje kako različiti evolucijski putevi mogu dovesti do sličnih kognitivnih sposobnosti kod potpuno različitih vrsta. Kod sipa su ranije pronađeni dokazi i o epizodičnoj memoriji, a 2024. godine znanstvenici su zabilježili i prvo stvaranje lažnih sjećanja. Sljedeća istraživanja fokusirat će se na to mogu li sipe doista planirati budućnost, prenosi N1.
