Umjetna inteligencija, internet i pametni telefoni oblikuju svakodnevicu brže nego ikad, a obrazovni sustav nalazi se pred važnim izazovom: kako djecu pripremiti za budućnost u kojoj je tehnologija neizbježna, a istovremeno ih naučiti koncentraciji, samodisciplini i temeljnim znanjima.
Jedno od ključnih pitanja postalo je korištenje pametnih telefona u školama. Iako ti uređaji nude mogućnosti za učenje i komunikaciju, jednako lako mogu odvlačiti pažnju učenika, piše Psychology Today.
Zašto same zabrane ne pomažu
Mnoge škole uvode stroge zabrane, no istraživanja pokazuju da to često nije dovoljno. Studija objavljena u časopisu JAMA Pediatrics navodi da učenici unatoč zabranama na telefonima provedu sat i pol do dva sata dnevno – što tijekom godine znači više od mjesec dana izgubljenog vremena za učenje.
Stručnjakinje Shannon Godfrey i Julia Gustafson objašnjavaju da problem nije neposluh, nego neurokognitivna ograničenja: djeca teško kontroliraju pažnju jer im mozak još nije u potpunosti razvijen za takve izazove. Samim time, zabrane možda smanjuju izloženost, ali ne razvijaju umjerenost – slično kao da djeci zaključamo slatkiše, ali ih nikada ne naučimo stati nakon jednog.
Kada zabrane stvaraju još veći problem
Pametne telefone i aplikacije dizajnirali su stručnjaci kako bi potaknuli ponavljano i impulzivno korištenje. Ako se telefoni potpuno oduzmu tijekom škole, učenici kod kuće često “nadoknađuju” propušteno – što dovodi do još većeg problema.
Zato sve više škola uvodi fleksibilnija rješenja: učenici mogu zadržati uređaje, ali se softverski ograničava pristup distrakcijama. Na taj način uče odgovorno korištenje, promišljaju o vlastitim navikama i razvijaju digitalnu pismenost.
Kako bi trebao izgledati suvremeni školski dan
Umjesto potpunog isključivanja, škole bi trebale koristiti telefone kao alat učenja. Učenici mogu imati uređaje sa sobom, ali uz ograničenja pristupa društvenim mrežama i igricama za vrijeme nastave.
Istovremeno, važno je podučavati ih digitalnoj higijeni – kako funkcionira pažnja, kako postaviti granice i kako uskladiti korištenje tehnologije s vlastitim vrijednostima. Time se djecu ne uči slijepom praćenju pravila, nego razvijanju vještina potrebnih u životu.
Tinejdžeri žele promjenu – ali im treba podrška
Suprotno uvriježenom mišljenju, tinejdžeri nisu ravnodušni prema vremenu koje provode na mobitelima. Podaci Common Sense Media pokazuju da većina njih priznaje da uređaje koristi previše i rado bi to promijenila.
Ono što im je pritom potrebno nije kritika, već razumijevanje i konkretna pomoć. Umjesto pokušaja kontrole, učenike treba naučiti kako se sami mogu snaći u digitalnom okruženju koje im stalno odvlači pažnju. Takav pristup pomiče fokus sa zabrana na obrazovanje i daje djeci alate za donošenje zdravijih odluka – i u školi i izvan nje., piše Index.
