Piše: Marko Ljubić na FB
“Kad jedan narod ispraća 814 posmrtnih ostataka ljudi, svojih sunarodnjaka, onda za drżavu toga naroda nema ništa važnije.
Niti može biti.
Ispraćaj tih ljudi je živa priča.
A oni su istina.
Iako su lijesovi s posmrtnim ostacima 814 Hrvata jučer bili prekriveni državnim zastavama, iako je u ime države organizator i nazočni svjedok ispraćaja bio potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved, država se i u ovom slučaju posve očito distancirala od simbolike toga čina i istine koju taj čin svjedoči.
Distancirala se i od zastave, koja u takvoj situaciji nije mogla biti simbolika države bez ljudi koji na najvišoj razini ujedinjuju tu simboliku, smisao države: Narod, zemlju i vlast!
Prvo, ti ljudi nisu nikakvi branitelji.
Oni su bili Hrvati, danas su i zauvijek Hrvati, pobijeni su poslije i izvan rata i bitaka kao Hrvati i zato jer su Hrvati.
Ubijajući ih, zločinačka politika je rukama svojih ubojica nastojala ubiti hrvatsku državnost, njen korijen, njenu klicu.
Jučer su zato tih 814 Hrvata i hrvatski narod predvođeni svojom državom bili svjedoci nacionalnog korijena i stabla, šume i života, koju zlo nije uništilo.
Bila je to prigoda za zavjet države.
I očitovanje države prema zlu.
Zbog vizije sadašnjosti i budućnosti.
Ti ljudi s pobijeni političkom odlukom.
Zato se taj ispraćaj nikako nije smio svesti na ministarstvo branitelja i njegovog ministra.
To je morao biti čin svjedočenja hrvatske države prema svome identitetu i prema svome narodu.
Najviši mogući i posve obavezni čin koji ne trpi izuzetak.
Izostanak predsjednika Republike i predsjednika Vlade, obojice, s toga ispraćaja ne znači samo i ne ukazuje samo na nepoštivanje državne zastave na lijesovima tih ljudi, iako i to uveliko znači; ne znači samo i ne govori samo o rezerviranom i lažnom odnosu prema neupitnoj povijesnoj istini i o prijetvornim deklaracijama o budućnosti, iako i to znači; ukazuje i potvrđuje na potpuni nedostatak svijesti, senzibiliteta i namjere na najvišim državnim funkcijama državnu politiku pokušati usmjeravati na sliku i priliku svoga naroda.
To je i s pragmatičnog stajališta, lišenog senzibiliteta i odgovornosti, drsko posrnuće.
Ne može vrijednovanje istine biti polovično.
Niti država može služiti vlastima i vladanju.
Plenković i Milanović su jučer zornije nego u tolikim drugim prigodama pokazali da nisu dostojni hrvatskog naroda.
A pokazuju to često, nepodnošljivo često.
Ni jedan državnik svijeta danas, pogotovo tzv. slobodnog svijeta ne bi u takvoj prigodi propustio pokloniti se svome narodu.
Oni jesu.
Sramota.
I neupitna poruka.
I poduka.”, napisao je Ljubić
