Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt gostovala je u programu Novog dana na N1 televiziji, gdje je povodom 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, u razgovoru s novinarkom Ninom Kljenak, iznijela vlastita sjećanja na ključne političke i vojne poteze koji su prethodili akciji. Naglasila je i širu stratešku i diplomatsku važnost operacije.
Prema njezinim riječima, predsjednik Franjo Tuđman je prije pokretanja svake akcije nastojao pronaći mirno rješenje sukoba, što je bila stalna praksa njegove politike.
“Kad su svi mirovni pregovori bili iscrpljeni se krenulo na vojnu operaciju. Trećeg kolovoza je bio posljednji pokušaj mirnog rješenja da se pobunjeni Srbi i SAO Krajina vrate u ustavnopravni poredak RH. Poslali su Stipetića, Pašalića i mene na te pregovore. Ta akcija je imala i vojnu i političku dimenziju”, naglašava Škare Ožbolt.
Bihaćka enklava i međunarodni aspekt
Bivša ministrica podsjetila je i na širi kontekst operacije, uključujući međunarodnu suradnju i prijetnju ponavljanja scenarija poput onog u Srebrenici.
“HV je bila tad dovoljno ojačala i napravila je sporazum s Armijom BiH i HVO-om kako bi se oslobađala ne samo hrvatska okupirana područja nego i područja bihačke enklave koja su praktički bila u okruženju. To je bila tzv. sigurnosna zona UN-a, što je isto jedan veliki apsurd, da se i njih oslobođalo. Bihaćkoj enklavi je prijetila sudbina Srebrenice u to vrijeme i zato je ta akcija bila izuzetno važna”, podcrtava.
Komentirala je i neučinkovitost UN-ovih misija:
“Mandati koji je UN provodio na području Hrvatske (UNCRO i UNPROFOR) nisu dali rezultate. To je bio argument Hrvatske da poduzme ovu akciju i spriječi onu sudbinu, tzv. ciparski sindrom, da do tog nije došlo.”
Strah od političkog zaokreta
Na pitanje o strahu da bi Srbija mogla pristati na hrvatske uvjete i time odgoditi ili spriječiti Oluju, Škare Ožbolt je rekla:
“U tom slučaju bi slijedio mukotrpan period međusobnog natezanja oko toga kako će se i gdje provoditi… Ovo je bila daleko najbrža situacija. Sudeći po onome što su cijelo vrijeme pokazivali, a to je da se ne žele integrirati, svi naši pregovori su bili pola koraka naprijed, a četiri natrag. Nije se jednostavno to moglo nikako drugačije iščitati osim iz mojih strahova.”
Zašto je važno obilježavanje Oluje
Istaknula je važnost poruka koje se šalju tijekom obilježavanja operacije Oluja.
“Hrvatska svim svojim aktivnostima i porukama, pogotovo na svečanijim obljetnicima govori uvijek isto – mi smo se oslobodili, sami smo se oslobodili. Nitko nam nije pomogao i nismo bili osvajači. Pokazali smo model koji je bio najuspješniji model – pokušaj nalaženja mirnog rješenja, a kad to nije bilo moguće – vojno. Mi ne slavimo oružje”, podcrtava.
Dotaknula se i vojnog mimohoda:
“Demonstracije naše vojne moći nije demonstracija toga da se mi sad junačimo i slavimo oružje, mi slavimo pobjedu u Domovinskom, obrambenom ratu i time poručujemo da Hrvatska jako vodi računa o svojoj sigurnosti, ali i da nitko ne pokušava ugroziti Hrvatsku.”
Odnosi sa Srbijom i otvorena pitanja
Govoreći o odnosima sa Srbijom, bivša ministrica ih je nazvala ključnima za regionalnu stabilnost:
“Oduvijek su bili i bit će u budućnosti jer će uvijek uvjetovati stabilnost ili nestabilnost cijele regije. Tuđman je uvijek govorio da treba normalizirati odnose sa Srbijom, ustaliti ih i stvoriti sigurnost za Hrvatsku. Oni su i dan-danas puni trzavica”, kaže, ali dodaje kako smatra da odnosi zapravo dobro funkcioniraju te da su napetosti uglavnom verbalne i prisutne uoči značajnih obljetnica.
Otvorena pitanja: sukcesija i granice
Škare Ožbolt upozorava da određena ključna pitanja još uvijek nisu riješena:
“Nije još završena sukcesija, što je nakon 30 godina sramotno. Arhivi JNA također su trebali biti podijeljeni. Iz tih se kutija stalno vade neki slučajevi i po njima dižu optužnice što smatram problematičnim”, kaže.
Dodaje da je granicu na Dunavu također potrebno definirati:
“S druge strane je ostao hrvatski teritorij – Šarengradska Ada”, ističe., piše N1.
