Danas se prisjećamo jedne od najtežih epizoda s početka Domovinskog rata – krvavog napada na Policijsku postaju Dalj, 1. kolovoza 1991., kada su u neprijateljskoj agresiji Jugoslavenske narodne armije i snaga tzv. teritorijalne obrane živote izgubila 39-orica hrvatskih branitelja – pripadnika policije, Zbora narodne garde i civilne zaštite. Unatoč protoku vremena, počinitelji ovoga zločina još uvijek nisu privedeni pravdi.
Jedini preživjeli branitelj iz policijske postaje u Dalju, Josip Čičak, i danas se s gorčinom prisjeća tog dana:
“Teško i preteško. Tu je mladost poginula. Tolike snage JNA napale su jednu policijsku postaju i nisu je mogli osvojiti četiri, pet sati – to je bilo poniženje za njih.”
Branitelji su odbili ultimatum o bezuvjetnoj predaji. Svojom žrtvom ugradili su se u temelje hrvatske državnosti. Njihove obitelji, 34 godine kasnije, još uvijek teško pronalaze riječi.
“Najteži je ovaj dan. Uvijek mi je u glavi. Nikad nisam sama – uvijek je sa mnom, ali živjeti moram dalje”, rekla je Ružica Matin, majka poginulog branitelja.
“Pokušavali su dva-tri puta ući, bilo je tu i žena i djece… Treći put kad su se vratili – više nije bilo dalje. Teško je”, prisjetio se Josip Roguljić, otac poginulog policajca.
Božinović: “Narod koji brani svoj dom ne može biti pobijeđen”
Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović istaknuo je kako je riječ o jednom od najsnažnijih i najtragičnijih trenutaka iz početne faze rata.
“Znali su da pomoći neće biti. Znali su da su sami. I nisu se predali. Njihova je poruka jasna: narod koji brani svoju državu, svoj dom, svoj grad – ne može biti pobijeđen.”
Božinović je dodao kako Hrvatska danas jasno pokazuje snagu svojih sigurnosnih institucija i oružanih snaga, ali i moralnu snagu koja je temelj slobode.
Na pitanje o procesuiranju počinitelja zločina u Dalju, ministar je odgovorio da institucije rade u okviru zakona te podsjetio:
“Zakon o amnestiji ne odnosi se na ratne zločine. Svaka nova informacija je dobrodošla, no nažalost, oni koji znaju najviše – i dalje šute.”
Sjećanje koje ne blijedi
Komemoracija je započela polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja u Erdutu i Aljmašu, a u Dunav je spušten vijenac u znak sjećanja na tisuće prognanih iz hrvatskog Podunavlja.
Osječko-baranjska županica Nataša Tramišak podsjetila je na obvezu očuvanja sjećanja na Domovinski rat, a dogradonačelnik Osijeka Dragan Vulin govorio je i iz osobnog iskustva:
“Toga sam dana, s pet godina, postao prognanik. S roditeljima sam, u koloni hitne pomoći, iz Dalja stigao u Osijek. Taj dan nikada neću zaboraviti.”
“Moramo se zauvijek sjećati onih koji su dali najviše – svoje živote – i ne dopustiti da njihova žrtva padne u zaborav. Ona čini temelj našeg nacionalnog ponosa”, poručio je Vulin.
