Tijelovo, ili Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, katolički je blagdan koji se slavi svake godine deveti četvrtak nakon Uskrsa. Ova svetkovina povezana je s dva ključna događaja iz 13. stoljeća koji su snažno utjecali na njezino utemeljenje i značenje unutar Katoličke crkve., javljaju 24sata
Prvi se odnosi na mistično viđenje sv. Julijane, augustinske redovnice iz samostana blizu Liegea u današnjoj Belgiji. Tijekom molitve, sv. Julijana je imala viziju punog mjeseca s tamnom mrljom, koju u početku nije razumjela. Nakon nekoliko dana molitve, čula je glas koji joj je objasnio značenje viđenja:
„Mojoj Crkvi nedostaje jedno liturgijsko slavlje, koje bih htio osnovati. To je svetkovina najvećega i najsvetijega Oltarskog sakramenta. Trenutačno se ovog otajstva spominjete samo na Veliki četvrtak, ali i toga su dana glavni predmet razmatranja moja patnja i smrt; stoga želim ustanoviti još jedan, zaseban dan u kojem će taj sakrament slaviti svi kršćani.“
Na temelju ovog viđenja, mjesni biskup Robert de Thorote uveo je slavljenje novog blagdana u svojoj biskupiji – objašnjavaju u Župi Sv. Petra i Pavla u Velikoj Gorici.
Drugi događaj odnosi se na euharistijsko čudo u Bolseni, Italija, iz 1263. godine. Tijekom Svete mise, svećenik koji je posumnjao u stvarnu prisutnost Krista u euharistiji svjedočio je čudu: iz posvećene hostije potekla je krv koja je natopila oltar. Uslijed toga, papa Urban IV. izdao je 1264. godine bulu kojom je cijeloj Crkvi naložio slavljenje svetkovine Tijelova.
Sličan fenomen zabilježen je i u Ludbregu u Hrvatskoj, 1411. godine. Prema predaji, svećenik koji je služio misu posumnjao je u riječi pretvorbe: „Ovo je tijelo moje“ i „Ovo je moja krv“. U trenutku lomljenja hostije, u kaležu se pojavila prava krv. Svećenik, duboko potresen, pospremio je tekućinu u staklenu posudicu i o događaju šutio sve do svoje smrti. Tek na samrti priznao je što se dogodilo i ampulu predao svećenicima župe Presvetog Trojstva.
Papa Leon X. izdao je 1513. godine bulu kojom je potvrdio autentičnost čuda. Danas se ta ampula s Isusovom krvlju čuva u župnoj crkvi u Ludbregu, a svetište svake godine posjećuju brojni hodočasnici iz Hrvatske i inozemstva.
U raznim dijelovima Hrvatske, Tijelovo nosi različite nazive: Brašančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan, Brošančevo… Ime Brašančevo izvedeno je od riječi brašno – ključnog sastojka kruha koji se na misi pretvara u Tijelo Kristovo, simbolika duboko ukorijenjena u narodno poimanje svetosti kruha. U Dubrovniku, na Pelješcu i okolici, blagdan je poznat kao Korosante, što dolazi od talijanskog Corpo Santo – Sveto Tijelo.
Jedan od središnjih izraza pobožnosti na Tijelovo jest procesija u kojoj svećenik u pokaznici (monstranci) nosi posvećenu hostiju, dok narod moli i pjeva. Prva poznata takva procesija održana je u Kölnu u Njemačkoj sedamdesetih godina 13. stoljeća, a ubrzo se proširila po cijelom katoličkom svijetu.
Kao što pojašnjavaju u Župi sv. Petra i Pavla:
„Svetkovinom Tijelova Crkva zahvaljuje Gospodinu za dar Euharistije – za stalnu prisutnost Isusa Krista u Presvetom Sakramentu. Najuzvišenije što mi katolici imamo jest upravo pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu, te njegovo blagovanje pod svetom Misom.“
