Govoriti o predrasudama znatno je kompleksnije nego što se to predstavlja kroz javni i politički diskurs. Kad određenu temu zbog raznih interesa provlačite u javnosti, tada će se naglasak staviti na sve pozitivnosti ili na sve negativnosti kako bi se došlo do cilja i formirali društveni stavovi. To je naprosto današnji modus operandi politike, medija i interesnih grupacija.
Tako je i sa predrasudama koje uvijek nose negativan predznak. Obično ćemo reći – on ili ona imaju predrasude, društvo nam je prepuno predrasuda, ali ćemo rijetko čuti kako se radi o univerzalnom ljudskom fenomenu, ljudskoj prirodi te da te iste predrasude mogu biti i pozitivne. Tako je i kada govorimo o kulturološkim predrasudama, negativnim uvjerenjima i stavovima prema osobama koje dolaze iz različitih kulturnih, etničkih, vjerskih ili jezičnih zajednica.
Iako predrasude u sebi nose negativnu konotaciju, iste u određenim okolnostima mogu biti i pozitivne, što pokazuje zapravo kontroverzan aspekt koji ne mora nužno biti biti pogrešan ili loš. Naprotiv, kontroverza može biti pokretač promjena, dubljih razmišljanja i društvenog napretka. Drugim riječima, kada se predrasude serviraju isključivo kao negativan aspekt pa tako i kroz kulturološke razlike zatvara se prostor razmišljanju o pozitivnim stranama predrasuda, posebno o oprezu ili mentalnom stanju pripravnosti kako bi se zaštitili od nepoznatih situacija, od prijetnji našim vrijednostima, što u osnovi ima korijen u instinktu preživljavanja, kao prirodnoj težnji da osiguramo svoje postojanje, unatoč izazovima i prijetnjama iz okoline. Kod ljudi, preživljavanje nije samo fizičko već obuhvaća emocionalnu, mentalnu i socijalnu dimenziju. U konačnici, preživljavanje nije samo pitanje opstanka, već i rasta i sposobnosti da iz teškoća izvučemo lekcije i izgradimo bolju budućnost.
Ponekad se predrasude šire zato što društvo kao cjelina postaje oprezno prema određenim grupama, odnosno kad govorimo o migracijama, posebno organiziranim prema politici koja se vodi i medijima. Primjera radi, u nekim situacijama, predrasude prema vanjskim grupama mogu pomoći u jačanju unutarnje kohezije unutar vlastite zajednice ili nacije. Grupa može stvoriti osjećaj zajedništva i identiteta kroz negativne stavove prema “drugima”. Na primjer, u kriznim situacijama, grupni identitet može se ojačati kroz kolektivnu borbu protiv zajedničkog vanjskog neprijatelja ili percipirane prijetnje.
Međutim, kod opreza treba imati na umu da taj prirodni psihološki fenomen može dovesti do trajne generalizacije drugih, a tada je to loše i zato je važno razumijevati predrasude kako ne bi došlo do diskriminacije, socijalne isključenosti i marginalizacije koja može povećati socijalnu napetost i stvoriti “uske” zajednice koje se ne integriraju u šire društvo, a u ekstremnim slučajevima prerasti i u fizičko nasilje i sukobe, što u konačnici dovodi do ozbiljnih i dugoročnih posljedica za društvo i pojedince. Drugim riječima, ako je netko oprezan, ali spreman učiti, postavljati pitanja, slušati i mijenjati mišljenje to nije predrasuda, nego znak zrelog i odgovornog pristupa različitosti, međutim ako oprez preraste u zatvorenost, odbijanje i neprihvaćanje bez ikakvog pokušaja razumijevanja ulazi se u prostor pogleda kroz prizmu unaprijed stvorenih sudova- predrasuda.
S druge strane, nerijetko mislimo kako su predrasude rezervirane za zatvorene i manje obrazovane sredine, međutim iste postoje i u najliberalnijim i najobrazovanijim društvima samo su možda suptilnije. Čak i kada se kultura smatra „otvorenom“, unutar nje mogu postojati duboko ukorijenjeni stavovi o drugim grupama, koji se prenose kroz obrazovanje, jezik, običaje i medije.
Osobno sam takve predrasude doživljavala u razvijenim zemljama EU za koju očekuješ puno veću širinu pogleda, sa susretneš se sa suprotnošću koja pokazuje sve elemente neznanja koje dovode do diskriminacije pa u konačnici i gluposti. Dolazila sam iz njima strane kulture a predrasude su išle u smjeru čuđenja od stila odijevanja, frizure pa do kulturnog humora tipa- zar tamo imate što obući, jesti, zar znate drugi jezik, što je zapravo oblik paternalizma i ismijavanja. Ovdje su bile uključene emocionalne reakcije, ali i gađenje prema drugom kao dio predrasude.
Iako za one koji dolaze iz druge kulture, ovakva iskustva mogu utjecati na samopouzdanje, motivaciju i osjećaj pripadnosti nekoj zajednici pa bila ona i tri mjeseca, kad im pokažete da su u zabludi, da se vode stereotipima, da sve njihovo navedeno naprosto ne stoji, tada se mijenjaju i stavovi i odnos prema vama.
Politika sama po sebi ne olakšava prevladavanje kulturoloških predrasuda. Često su političke igre i medijsko senzacionalističko izvještavanje pridonijeli polarizaciji i jednostranim prikazima migracija i takav pristup sprječava javnost da sagleda širu sliku i razumije kako migracijski procesi nisu jednostavni ni crno-bijeli. I sami prijepori oko migracija između lijeve i desne političke grupacije unutar same EU ne doprinose razbijanju predrasuda, naprotiv.
Tu je i pitanje hrvatskih medija i njihovog izvješćivanja koji fokus stavljaju na napad na migrante, dok se napad od strane migranata sporadično spominje ili se šuti. Mediji često balansiraju između objektivnog izvještavanja i društvenih, političkih te pravnih ograničenja. Postoji i određena dominacija humanitarnih i promigrantskih narativa u medijima, osobito onima koji su pod utjecajem EU i međunarodnih institucija. Hrvatska kao članica EU ima određene smjernice i pravila o zaštiti prava izbjeglica i migranata pa mediji paze da ne šire stereotipe ili negativne stavove koji bi mogli izazvati međunarodne kritike. Zato se o incidentima u kojima migranti napadaju domicilno stanovništvo rijetko izvještava ili su ti izvještaji minimalni i umjereni kako bi se izbjeglo dodatno poticanje netrpeljivosti i polarizacije. Ovakav pristup ne daje realnu sliku i stvara dodatnu napetost, nepovjerenje kod domaće javnosti, odnosno svjesni što se događa takav pristup može dodatno .pogoršati socijalne podjele i kulturalne predrasude i omogućiti im da se ukorijene u društvenim normama.
Ove manipulacije mogu produbiti postojeće predrasude i omogućiti im da se ukorijene u društvenim normama. Međutim ova činjenica se izbjegava u javnosti, a odgovornost se prebacuje na pojedince u društvu, što je odlika neoliberalističkog koncepta.
Kada govorimo o Hrvatskoj, postoje određene kulturološke predrasude prema migrantima, ali i nekim nacionalnim manjinama poput Roma koje oblikuju međuljudske odnose i društvenu dinamiku. Postojanje predrasuda prema migrantima, posebno prema onima koji dolaze iz zemalja izvan EU može biti izraženo. Strah od “invazije” i prijetnje za kulturni identitet Hrvatske često je prisutan u javnom diskursu i nije uvijek neopravdan. Ove predrasude najčešće proizlaze iz straha od nepoznatog, loših iskustava s migrantima ili nesuglasica o njihovoj integraciji u društvo. Međutim, termin mržnja koja se može razviti iz predrasuda nema dominaciju u hrvatskom društvu i svaka upotreba ove riječi u javnom prostoru ne nalazi svoje mjesto i nije dobronamjerna.
Dakle, ništa u životu ne funkcionira na bipolarnom principu crno-bijelo i toga moramo biti svjesni prije nego krenemo s kritikama jer ukoliko ne možemo razlučiti što su predrasude, a što stvarna situacija teško ćemo uspostaviti ravnotežu i napredak zajednice. Samo kroz razumijevanje uzroka i posljedica jedno društvo pa tako i hrvatsko može stvoriti prostor za istinsku jednakost i prihvaćanje različitosti.
Zaključno, možemo reći da kulturološke predrasude postoje svugdje, da nisu rezervirane samo za Hrvatsku i da se ne mogu ukloniti preko noći jer nas za globalne procese kojima svjedočimo nitko nije pripremio. Većina javnosti nema dovoljno točnih i pravovremenih informacija o razlozima i posljedicama migracija, a obrazovni sustavi i mediji često nisu adekvatno objašnjavali kompleksnost migracijskih procesa, što je ostavilo prostor za dezinformacije i stereotipe.
Političari i mediji često koriste pojednostavljene ili pristrane narative o migrantima, što zbunjuje javnost i otežava objektivno razumijevanje. Ljudi se prirodno vežu za svoje zajednice i kulture i pa dolazak velikog broja migranata može izazvati osjećaj ugroženosti ili straha od promjena. Bez prethodne pripreme i međukulturnog dijaloga, javnost može teško prihvatiti i razumjeti migrant.
Hrvatska je zemlja s ljudima koji pokazuju mješavinu empatije i straha, otvorenosti i rezerviranosti, no sve ima ima svoje uzroke i posljedice kad govorimo o strahu i rezerviranosti, a dio njih smo zasigurno iznijeli u ovom tekstu.
Kako prevladati postojeće predrasude ponajviše će ovisiti o državi i institucijama koje imaju ključnu ulogu u prevenciji, suzbijanju i smanjenju predrasuda i koje trebaju podupirati neovisno i odgovorno novinarstvo koje promiče objektivnost i pošteno izvještavanje. Prevladavanje predrasuda ne smije biti prepušteno slučaju, niti ostavljeno isključivo na teret pojedinca. Uloga države, institucija i medija presudna je u oblikovanju društvene klime. Samo društvo koje hrabro otvara prostor za propitivanje vlastitih uvjerenja i koje ne zazire od suočavanja s vlastitim slabostima, može postati istinski uključivo i pravedno.
Piše: Snježana Nemec
Ovaj projekt financiran je sredstvima fonda za poticanje prularizma Agencije za el. medije
