Migracije su postojale oduvijek, a ljudi su se kretali iz različitih razloga. Međutim, ono što se kroz hrvatsku povijest najviše protezalo, i s čime smo dobro upoznati, jesu migracije zbog siromaštva. Većina nas u obiteljskom stablu ima nekoga tko se odselio, napustio ognjište u potrazi za kruhom i boljim životom. Tako je i u mojoj obitelji, koja se naselila na gotovo svim kontinentima.
To je iskustvo koje razumijemo, koje nam je blisko i s kojim se možemo poistovjetiti. No, ono s čim se ne slažemo uvijek, i oko čega imamo podijeljena mišljenja, jesu organizirane migracije koje se danas događaju. One su često jedan od razloga težeg prihvaćanja drugih kultura.
Nedostatak jasnih informacija o uzrocima ovakvih organiziranih migracija – informacija koje bi prvenstveno trebale dolaziti od političkih struktura – zasigurno je jedan od važnijih razloga nepovjerenja prema procesu i slabijeg prihvaćanja drugih kultura.
U takvom okruženju nastaju različite pretpostavke i nagađanja, što izaziva nesigurnost, strah, ljutnju i polarizaciju društva. Dok se jedni boje promjena i postaju zatvoreniji, drugi zahtijevaju veću otvorenost – ali bez dijaloga i konsenzusa.
Nije teško vjerovati razumu vlastitog naroda i reći jasno u kakvim se globalnim procesima nalazimo, što su njihovi uzroci, a što posljedice. Hrvatska, iako homogena zajednica, tradicionalno živi kulturnu raznolikost kroz nacionalne manjine i razumije izazove i prednosti takvog suživota. Time pokazuje svoju demokratičnost i širinu.
Izostanak jasnoće danas je uzrok mnogih problema.
U ozračju šutnje, ekonomsko i neljudsko iskorištavanje stranih radnika ostaje izvan fokusa politike i gospodarstva – jer to ne odgovara njihovim interesima. No, ta bi tema trebala biti u fokusu zagovornika ljudskih prava, akademske zajednice i medija, kroz javne debate koje gotovo potpuno izostaju. Zbog toga nema ni pritiska na donositelje odluka niti na poslodavce.
Gospodarstvenici često profitiraju od jeftine radne snage koju migranti predstavljaju. Iskorištavanje snižava troškove poslovanja i povećava konkurentnost, pa postoji motiv da se o tome šuti. Politika se boji otvorenih rasprava jer bi mogle izazvati društvene napetosti, gubitak podrške birača ili optužbe za zanemarivanje ljudskih prava. Šutnja, dakle, održava status quo koji odgovara interesima moćnih.
Ali šutnja nije zlato – posebno ne dugoročno. Iskorištavanje radne snage vodi neučinkovitosti, smanjenju produktivnosti i manjim ulaganjima u razvoj radne snage. Snižava se kvaliteta rada i života, što šteti i ekonomiji.
Pitanje odnosa prema organiziranim migracijama u Europi i Hrvatskoj vrlo je kompleksno i podijeljeno. Odgovori ovise o nizu čimbenika – ekonomskim, političkim, ali i osobnim iskustvima, razini informiranosti i medijskom utjecaju. Unutar Europske unije migracije su postale jedan od ključnih odgovora na problem starenja stanovništva i manjka radne snage.
Zbog demografskog starenja i niskog nataliteta, EU i Hrvatska suočavaju se s izazovima očuvanja ekonomske stabilnosti. Jedan od ključnih problema je i iseljavanje mladih u potrazi za boljim životom, obrazovanjem i poslom – osobito iz novih članica EU poput Hrvatske, Rumunjske, Bugarske i Mađarske.
U mnogim razvijenim zemljama, osobito u Njemačkoj, migracijske politike su postale strateški alat za rješavanje demografskih i ekonomskih problema. Angela Merkel otvoreno je poticala migracije kako bi se zadovoljile potrebe tržišta rada. U tim modelima, radnici iz siromašnijih zemalja popunjavaju deficitarna zanimanja – od građevine do zdravstva.
Ovakve migracije donose gospodarsku korist i stabilnost, no često se organiziraju prvenstveno radi profita. Migrante se promatra kao ekonomsku vrijednost, ne kao ljude s identitetom, kulturom i vlastitim potrebama. Radnici su često podcijenjeni, smješteni u lošim uvjetima, bez punih prava i zaštite – i u Hrvatskoj.
Mnogi strani radnici žive izolirano, bez dublje integracije s lokalnim stanovništvom. Medijski diskurs o migrantima uglavnom je površan, a integracijske politike gotovo nepostojeće. Gospodarstvo ima koristi, ali zanemarivanje ljudske dimenzije vodi društvenim podjelama i dugoročnim napetostima.
U Švedskoj već neko vrijeme bilježi se porast nasilja, čak i bombaških napada u migrantskim četvrtima. U Njemačkoj je zabilježeno više incidenata, uključujući i onaj u Kölnu za doček Nove godine, kada su zabilježeni brojni slučajevi seksualnog uznemiravanja. Zabilježeni su i ekstremniji primjeri, poput pokušaja šerijatske kontrole u školama, kao i gostovanja talibanskih govornika u džamijama.
U Italiji i Austriji dolazi do sukoba unutar migrantskih centara, a ponekad i do napada na lokalno stanovništvo. U nekim slučajevima, terorističke napade u Europi izveli su pojedinci migrantskog podrijetla, pod utjecajem radikalnih ideologija.
U Hrvatskoj također postoje zabilježeni incidenti povezani s migrantima, kao i slučajevi nasilja prema migrantima. Migranti se često suočavaju s diskriminacijom, siromaštvom i isključenjem, što može pojačati frustraciju i osjećaj beznađa.
Važno je, međutim, ovu temu sagledati uravnoteženo. Većina migranata ne pravi probleme i dolazi s iskrenom namjerom da radi, živi i doprinosi društvu. Ipak, postoje pojedinci i incidenti koji izazivaju strah i nepovjerenje. Uzroci nasilja leže u lošoj integraciji, izolaciji, ali i u djelovanju ekstremističkih pokreta koji manipuliraju vjerom i identitetom.
Zaključno, organizirane migracije potaknute tržištem i profitom predstavljaju stvarnost suvremenog svijeta, gdje se često ekonomski interes stavlja ispred ljudskog dostojanstva. Iako gospodarstvo ima koristi, zanemarivanje ljudske dimenzije vodi prema podjelama, eksploataciji i nepravdi.
Ako želimo pravednije i održivije društvo, migracijske politike moraju biti usmjerene i na ekonomske potrebe i na poštovanje čovjeka. Globalni fenomen migracija ne može se svesti samo na brojke, troškove i koristi – u središtu mora ostati čovjek.
Za Hrvatsku i EU, migracije su postale nužnost zbog demografskih promjena. No, taj proces mora biti pažljivo vođen – politikama koje ne samo da štite tržište rada, već osiguravaju socijalnu integraciju, kulturnu raznolikost i međusobno poštovanje.
Prihvaćanje različitosti ne smije biti samo formalnost. Mora se temeljiti na obrazovanju, dijalogu i političkoj volji. Hrvatska, iako još nova u ovom procesu, mora ulagati znatno više u društvenu integraciju – kako ekonomsko iskorištavanje stranih radnika ne bi postalo norma koja nas vodi u nove društvene i ekonomske probleme.
Piše: Snježana Nemec
Ovaj projekt financiran je sredstvima za poticanje pluralizma Agencije za el.medije
