Jedan od kandidata za gradonačelnika Samobora i predsjednik HSS-a Krešo Beljak gostovao je kod Tihomira Ladišića. Zašto je (ponovno) odlučio konkurirati za mjesto gradonačelnika Samobora, ali i u kojem smjeru ide njegova politička karijera otkrio je u Novom danu.
Na pitanje zašto smatra da je u Samoboru na ovim lokalnim izborima veći broj kandidata, dok se u mnogim mjestima on smanjuje, Krešo Beljak navodi: “Valjda zato što je proračun četiri puta veći nego prije četiri godine. Od tih sedam kandidata je jedan dio doista neozbiljan”, ocjenjuje.
Dugo je u nacionalnih politici, ali kaže, “još duže u lokalnoj”:
“Bio sam tri mandata gradonačelnik Samobora. Ova moja odluka je na neki način vraćanje duga Samoborcima. Usprkos mojim aplitudama na državnoj razini, podršku nikad nisam izgubio u Samoboru. Velika većina Samoboraca me poznaje, a dobar dio nije zadovoljan kako se gradom upravlja”, rekao je.
Bolje jedan mandat na vlasti nego pet u opoziciji
Govori i da je njegov motiv jasan: “Ja jednostavno na nacionalnoj razini nisam uspio… Sad shvaćam riječi nekih ljudi koji su govorili “bolje imati jedan mandat na vlasti nego pet u opoziciji”, iskren je Beljak. “Ja sam mislio da je to suludo, protustranački i protuideološki, ali shvatio sam da je to istina. Nisam osoba koja će gaziti svoja moralna načela. Iz tog razloga sam gotovo siguran da se mojoj karijeri na nacionalnoj razini bliži kraj”, otkriva.
Dodaje da je dokazano bio jedan od najuspješnijih gradonačelnika u državi.
“Sad su nas pretekli mnogi gradovi, među njima i Sveta Nedelja koja je još 1990. bila dio Samobora”, govori.
Ideološko usmjerenje HSS-a
Na pitanje zašto misli da je na nacionalnoj razini bio neuspješan, Beljak govori da je HSS pokušao vratiti korijenima Stjepana Radića: “Neuspješno. Radić je bio osnivač naše stranke, sve što sam radio bilo je na tragu radićevštine”; kazao je i dodaje:
“Ljevica, antiklerikalizam koje danas ne prolaze u HSS-u. Zašto je to tako – ne znam”, govori. Meni je dosta devet godina podučavati naše kolege koji bi trebao biti ispravan kurs stranke”, govori i dodaje da je ljudima na terenu koji su smatrali da bi HSS trebao biti više desno postavljao pitanje: “Da je danas Seljačka buna, biste li bili na strani Franje Tahija ili Matije Gupca?”
Smatra da ne postoji dovoljna razina političke pismenosti unutar stranke da bi shvatili da je “Gubec tada bio lijevo, a Tahi i biskup Drašković – desno”.
Ambicija HSS-a
Na pitanje pita li se nekad gdje bi stranka bila da je prihvatio poziv HDZ-a i postao jedan od stabilnijih koalicijskih partnera, Beljak odgovara :”Bio bih kao Zekanović, no to više nije moj problem”, ističe.
“Ja sam tehnički predsjednik stranke i ne namjeravam se više kandidirati. Ne namjeravam ostati u povijesti zapisan kao grobar stranke. Moji rezultati govore da je moja politika ipak ispravna”, smatra i dodaje da je dobio 70-80 posto podrške članova stranke. Otvoreno govori da je možda greška što nije otišao odmah nakon četiri godine no ističe, “no to je valjda nekakav inat, ljudska mana.”
Na pitanje zašto bi netko tko je neuspješan na nacionalnoj razini bio (ponovno) uspješan na lokalnoj kaže: “Ja sam bio jedan od najboljih igrača druge ili treće lige. Naravno da vam je onda ambicija, nakon što osvojite izbore s pet kandidata, barem zamišljati kako bi to izgledalo u prvoj ligi”, prisjeća se motiva prelaska na nacionalnoj razini i zaključuje:
“Svojom energijom sam pokušao mijenjati stvari koje se, shvatio sam, jednostavno ne mogu mijenjati. Mi smo takav narod. Nisam klasičan političar iako su me mnogi pokušali kupiti za neku sinekuru, godinama.”, piše N1
