Kad čitate biografiju Alice Weidel, imate osjećaj da se žena prije desetak godina slučajno pridružila pogrešnoj stranci, pa joj je bilo neugodno to priznati i samo je nastavila s djelovanjem. A pametna kakva je, probila se do vrha., prenose 24sata
Doktorica ekonomije, koja s partnericom šrilankanskog podrijetla odgaja dva sina, koja je živjela u Kini i priča mandarinski… Sve vuče na neku lijevu i liberalnu opciju. A ipak, Alice je s Tinom Chrupallom vođa kontroverznog AfD-a (Alternativa za Njemačku), ekstremno desničarske stranke poznate po svojem protivljenju migraciji, gay brakovima, eurozoni…
Puno Nijemaca će vam bez ustručavanja reći kako su članovi i pristaše AfD-a fašisti.
Otkad je Weidel 2022. godine izabrana u vrh stranke, AfD raste. Sad je na putu da s AfD-om postigne povijesne uspjehe. Ali kako je do toga uopće došlo i kako je moguće da osoba poput Weidel bude ta koja ih vodi u, čini se, uspješnu budućnost? Pa puno toga se trebalo poklopiti…
Pametna, ambiciozna i tužna zbog kebaba
Alice Elisabeth Weidel rođena je 6. veljače 1979. godine u Güterslohu na sjeverozapadu države. Odrasla je u dobrostojećoj obitelji i odmalena je pokazivala sklonost prema knjigama. Bila je jedna od najboljih učenica u svojoj srednjoj školi, a potom je diplomirala ekonomiju na sveučilištu Bayreuth kao jedna od najboljih u klasi.
U godišnjaku postoji i mini intervju s Weidel, kakav je napravljen i s ostalim studentima. Samo što je većina kao najtežu stvar prilikom studiranja izdvojila stres povezan s ispitima, dok je za Weidel najgori trenutak studija bilo zatvaranje fast fooda “Doner Kebab Istanbul”. Turke, za koje će reći da se nisu prilagodili Njemačkoj i koje njezina stranka želi masovno protjerati, tad je, očito, cijenila. Valjda je ljubav prema kebabu bila jača.
Vratimo se mi njezinu životu. Uspjeh na fakultetu značio je da joj ponuda za posao nije nedostajalo. Weidel je odlučila prihvatiti onu uglednoga Goldman Sachsa. I njezini prvi koraci u svijetu biznisa nisu ostali neprimijećeni.
Vrbuju je iz Kineske nacionalne banke, Weidel pakira kofere te se na šest godina seli u Kinu. Tamo je napisala svoj doktorat, naučila mandarinski, a onda je stiglo vrijeme za povratak u Europu. Weidel, koja je već tad pokazivala političke ambicije, navodno je netko od bliskih prijatelja savjetovao da ne ostane dulje u Kini jer onda bi se jednog dana na nju moglo gledati kao na “kinesku igračicu”. Vratila se stoga u Njemačku 2011. godine, radila za Allianz, prije nego što je ‘postala’ privatni biznis konzultant za start up kompanije.
AfD-u je pristupila 2013. godine. No taj AfD, kako je i sam priznao jedan od osnivača stranke Bernd Lucke, nema nikakve veze s ovim današnjim AfD-om. Oni su bili zamišljeni kao protestna stranka koja se protivi euru, koja se protivi njemačkoj intervenciji i spašavanju posrnulih ekonomija, poput one Grčke… Nikakve priče o migrantima tu nije bilo. No stvari su nekako izmakle kontrole. Lucke je napustio stranku, a kontrolu su preuzeli ljudi s dosta opasnim željama i namjerama.
I s njima se Weidel “skompala”. Iako je bila na strani Luckea, kad je kontrolu nad strankom preuzela Frauke Petry, odmah je uskočila u njezin “kamp”. Kad je Petry napustila stranku, Weidel je to iskoristila kako bi se popela po hijerarhijskoj ljestvici. Stara savezništva, pokazalo se, za Weidel nemaju preveliku ulogu. Stranka je u tom periodu sve više skretala prema desno. Politika tadašnje kancelarke Angele Merkel, koja je 2015. “otvorila” Njemačku migrantima, bilo je nešto na čemu su odlučili zajahati.
Gotovo svi stručnjaci ističu 2017. godinu kao ključnu za AfD. Jedan od glavnih ljudi stranke, Björn Höcke, tad je šokirao njemačku javnost poručivši kako bi trebalo prestati s tradicionalnim komemoracijama za žrtve holokausta. Dodao je kako bi se trebali riješiti “kolektivne krivnje”.
Iako su svi očekivali da će ga iz stranke izbaciti, to se nije dogodilo. Weidel je bila dio struje koja je tražila njegovo izbacivanje, ali kad je vidjela da stranka tako ne diše, odustala je. Bolje za nju i njezine ambicije da šuti. Te godine ušli su u njemački parlament i postali prva ekstremno desna stranka u njemu od 2. svjetskog rata.
– Ovakva politika koju provodi Angela Merkel uništit će državu. Donald Trump je rekao kako je Merkel luda i ja se apsolutno slažem s tim – rekla je 2017. Weidel, koja kao politički uzor ističe Margaret Thatcher jer je “dovela državu u red”.
U e-mail prepisci iz 2013. godine, za koju je na početku tvrdila da nema veze s njom, pa je onda slučaj jednostavno prestala komentirati, Merkel i njezine kolege Weidel je nazvala “svinjama koje su marionete saveznika iz 2. svjetskog rata”. Spominje u tome mailu i neke izraze iz doba nacista, poput “Überfremdung” ili strana infiltracija.
No nema Weidel problema sa svim došljacima u Njemačku. O tome je govorila u intervjuu za desničarski politički blog Philosophia Perennis.
Islam vs. LGBT
– Posljednjih desetljeća Njemačka je stalno imala imigraciju iz cijeloga svijeta. Konkretno, veliki val useljavanja u 1960-im i 1970-im godinama doveo je mnogo ljudi u našu državu. Stigli su Talijani, Jugoslaveni, Španjolci, Portugalci, Grci… Nakon pada i raspada SSSR-a stigli su i Rusi, Nijemci ruskih korijena… Sve te imigrantske skupine ovdje su se savršeno integrirale, čak i asimilirale te su sad naši sugrađani. Nažalost, iznimka su ljudi turskog podrijetla, ne želim ni tu generalizirati, ali vrlo značajan dio tih ljudi ostaje nam stranac. Sad se postavlja pitanje koliko njihova vjera, islam, ima veze s tim – rekla je Weidel u ovom velikom intervjuu.
Svoju stranku, koja se otvoreno protivi gay brakovima i koje veliki dio njezinih članova smatra nečim “iznimno štetnim”, nazvala je i jedinom zaštitnicom gay prava u Njemačkoj.
– Vidite, na kraju krajeva, homoseksualcima i lezbijkama u ovoj zemlji nije bitno hoće li se njihova veza zvati ‘građansko partnerstvo’ ili ‘brak’ ako se jedva usuđuju šetati ruku pod ruku ulicama velikih gradova. AfD je jedina prava zaštitnica za homoseksualce i lezbijke u Njemačkoj – tvrdi Weidel i nastavlja:
– U 90-ima se niste mogli prošetati gradskim središtima Berlina, Hamburga, a posebno Kölna, a da stalno ne srećete gay i lezbijske parove koji uživaju u svojoj slobodi, drže se za ruke i ljube se. To se danas više ne može vidjeti, barem u toj mjeri. Jer ljudi se sve više boje reakcija. I ne govorim o reakcijama njemačkih umirovljenika, nego posebno mladih muslimanskih migranata. Moj subjektivni dojam je vrlo jasan: otvorena homoseksualnost polako, ali sigurno nestaje s ulične scene.
Tvrdi da crkve, sindikati, LGBT udruge, ljevica… rade protiv interesa LGBT zajednice.
– Oni negiraju opasnost koja nam prijeti jer muslimanska populacija u Njemačkoj raste, a s njom i netolerancija prema našem načinu života – rekla je Weidel za Philosophia Perennis.
Iako je ona migrante više puta nazvala “nepismenima”, što je i blaga izjava u odnosu na one kakve daju drugi članovi AfD-a, tvrdi kako u toj stranci nema rasista.
– Nemamo takvih ljudi u AfD-u. Ali vlasti moraju shvatiti da su opasni ljudi ušli u našu državu zbog politike otvorenih vrata. Čak i vlada kaže da ne mogu tvrditi da među njima nije bilo terorista – žestoko će Weidel.
Dakle oni nisu rasisti, ali čim spomeneš islam i migracije, prva asocijacija je terorizam….
Spomenimo i kako je svojedobno Alexander Gauland, jedan od vođa AfD-a, rekao kako Nijemci za susjeda nikako ne žele nekoga poput Jeromea Boatenga, proslavljenog njemačkog nogometaša i reprezentativca, osvajača Svjetskog prvenstva 2014. godine. Ako vam nije jasno što je tu problematično, Jerome je tamnoput. Neki drugi nogometaš iz te generacije sigurno bi za Gaulanda bio dobar susjed. Pod uvjetom da je plavokos. Tipa Toni Kroos.
Više pročitajte na 24sata
