Sportaši su ti koji, zasigurno Hrvatskoj donose toliko potrebnu radost i ponos, no i ta radost i taj ponos se u nekom trenutku pretvore u tugu zbog trajnih ideoloških podjela koje govore da nema zajedništva, a u široj slici ni nacionalnog konsenzusa o bitnim pitanjima. O dočeku sportaša i drugim aktualnostima na domaćoj i međunarodnoj političkoj sceni na kojoj je Trump prodrmao svijet u samo nekoliko tjedana, razgovarat ćemo s Perom Kovačevićem, političarem, pravnikom i jedinim iz Hrvatske koji ima status pravnog eksperta pred Međunarodnim sudom u Haagu, posebno za vojno zakonodavstvo.
Na konstataciju o veličanstvenom uspjehu naših rukometaša, njihovom željom da na dočeku zapjeva Thompson i dramom koja se nastavlja oko njegovih pjesama, kao i na glasove koji se godinama javljaju kad proradi nacionalni ponos i identitet, Kovačević odgovara:
– Mi imamo u Hrvatskoj jednu skupinu koja se ne može pomiriti s nastankom hrvatske države. Njih posebno smeta Domovinski rat i smeta ih Marko Perković Thompson koji je dragovoljac Domovinskog rada i pripadnik HOS -a. Smetaju im njegove domoljubne pjesme, iako u njegovim pjesmama nema ništa loše, nema nikakvog govora mržnje, jer on promiče domoljublje, obitelj i sve one vrijednosti koje bi trebali imati. Ta skupina stalno kreće sa stajališta II svjetskog rata. Oni zaboravljaju bitnu činjenicu da su u Domovinskog ratu s kokardom na čelu ili sa zvijezdom petokrakom ubijani nedužni hrvatski civili, da su masakrirani ljudi i počinjeni ogromni ratni zločini. Ne mogu shvatiti jednu stvar – više se ne može govoriti da je Hrvatska nastala u II svjetskom ratu već da je nastala i obranjena u Domovinskom ratu. Zbog toga su oni sve to htjeli pretvoriti u ideološki sukob kojem nema mjesta. Naši rukometaši su objedinili cijelu naciju i vidjeli smo koliko je mladih bilo na dočeku naših rukometaša,90 posto zna pjesme, svi su pjevali i to je jedna nezaboravna slika.”
Na upit kako komentira činjenicu da je premijer Plenković podržao odluku da na dočeku rukometaša pjeva Thompson te od kuda takav zaokret pa i od strane mainstream medija koji su s oduševljenjem izvještavali o nastupu Thompsona, Kovačević kaže:
– Prvo treba reći, kad je riječ o Plenkoviću da je on doživio težak poraz na predsjedničkim izborima, a približavaju se i lokalni izbori. Treća stvar, nacija se ujedinila, nacija je pjevala Markove pjesme, himnu rukometaša i znao je da bi se donošenje bilo kakve druge odluke negativno odrazilo na već ionako poljuljani status i položaj. I Tomašević je svjestan činjenice da bi si pucao u noge da je pokušao, a i nije mogao zabraniti dolazak Thompsona. Ovdje nije riječ o političkom izboru, nazoru već o tome, jesi li domoljub ili nisi, da li Hrvatsku cijeniš i voliš kao svoju domovinu. Znate da je HOS dio pobjedničke hrvatske vojske. HOS ima svoje znakovlje koje je službeno odobreno 1994. godine,tada sam bio u Ministarstvu obrane. Tko ima pravo danas reći nama, hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih hrvatskih branitelja, djeci hrvatskih branitelja da će netko uzeti ratni stijeg, ratne postrojbe hrvatske vojske. Pa to je nepojmljivo u bilo kojoj državi, ali kod nas se na žalost događa.”
Na pitanje opasnosti sukoba između premijera i predsjednika, u kontekstu globalnih previranja, ratova, nesigurnosti, stalnie utrke u naoružanju, posebno kad se govori o korištenju oružanih snaga za dnevnopolitička ratovanja, Kovačević odgovara:
– Prvo što treba znati da imamo dvojicu dosta neodgovornih pojedinaca koji su na visokim dužnostima, iako je objektivno predsjednik Milanović u daleko boljoj situaciji jer je uvjerljivo dobio izbore. Skoro 75 posto birača u drugom krugu dali su glas Milanoviću, s time da tu treba reći da 35 posto hrvatskih birača koji su zaokružili Milanovića nisu glasali za njega nego su glasali protiv Plenkovića. Ovi predsjednički izbori su bili svojevrsni referendum o povjerenju, odnosno nepovjernju Andreju Plenkoviću. Plenković i ekipa oko njega počeli su hrvatski narod iritirati – ta bahatost, samoljublje, i uputili su im moćnu poruku. Moraju biti svjesni da je njihova dužnost da brinu o funkcioniranju hrvatske države i svih stanovnika. Moraju sjesti i dogovoriti se jer sramotno je da imamo veleposlanike kojima je mandat istekao prije 4 do 5 godina, da ne mogu dogovoriti da se Vijeće za sigurnost sastane.
U kontekstu prepucavanja Pantovčaka i Banskih dvora, nejasnoća tko i kada zapovijeda Oružanim snagama ze izjave iz 2015. nekadašnjeg ministra obrane Kotromanovića da vlada upravlja vojskom u miru i da tadašnja predsjednica Kolinda Grabar kitarović nema pravo davati naredbe, Kovačević kaže:
– Niti je tada bio Kotromanović bio u pravu, niti sada Plenković.Vlada nikada nema dio vođenja i zapovijedanja OS i to je u nadležnosti Vrhovnog zapovjednika. Mislim da je Plenković isto tako svjestan da neće Zakonom o obrani umanjiti izravna ustavna prava predsjednika Republike jer ima još veću prijetnju od oporbe koje je rekla da će u tom slučaju ići na skupljanje potpisa i raspisivanje referenduma, a znamo da tu Plenković ne bi dobro prošao.
U slučaju bivšeg minista Dabre i šepekuliranja u medijima da isti uvjetuje svoju podršku vladajućoj većini odlaskom predsjednika uprave Hrvatskih šuma, što nije demantirao ni DP ni HDZ, nakon čega Vlada razrješuje upravu te upita, boji li se premijer novih izbora, Kovačević navodi:
– Moramo biti svjesni da je Plenković u ovih devet godina vladavine uspostavio model upravljanja Hrvatskom i to je takav model gdje on ima bespogovornu moć. Znači, nije imao niti jednog jedinog pojedinca koji bi mogao bilo kakvu njegovu odluku dovesti u pitanje , niti je to imao u Vladi niti u Hrvatskom saboru, što je vrlo loše za funkcioniranje države. Sjećamo se njegove izjave da on može što hoće. I što se njemu dogodilo? Dogodilo se da mu je bivši ministar Dabro urušio njegov sustav moći jer je rekao da neće dići ruku, čime u pitanje dolazi vladajuća većina, ukoliko ne dođe do smjene u Hrvatskim šumama. Nakon toga je Plenković, u ime one – sve za vlast, vlast za ništa morao razriješiti upravu Hrvatskih šuma. Taj model Plenković više nikada neće moći uspostaviti. Bitno je reći da vladajuću većinu veže moćna poveznica koja se zove vlast. Njihov modus operandi je- sve za vlast vlast za ništa koja je veća od svih njihovih sukoba i različitih stavova. Svjesni su da, kad bi došlo do novih izbora, većina njih ne bi ostala u saboru, a s druge strane Plenković im je dao visoke plaće i drži ih u tom djelu tako da će oni izdržati mandat.”
Što je još rekao Pero Kovačević pogledajte u našem najnovijem podcastu: