– Moja djeca ne vjeruju u postojanje “Djeda Božićnjaka”. To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je “Djed Božićnjak” lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće – istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.
U ozračju blagdanske radosti i iščekivanja Božića, razgovarali smo sa Simonom Mijoković, ženom čiji život i svjedočanstvo vjere donose snažnu poruku nade i duhovne snage. Božić, blagdan koji slavi rođenje Isusa Krista, za Simonu nije samo trenutak obiteljskog zajedništva, već i duboko duhovno iskustvo koje prožima svaki aspekt njezina života. Svojom predanošću obitelji, vjeri i temeljnim vrijednostima, Simona nas podsjeća na istinsku bit ovog svetog vremena. U ovom intervjuu, Simona dijeli kako njezina obitelj dočekuje Kristovo rođenje, na koji način prenosi ljubav prema vjeri svojoj djeci i kako vjera i duhovna obnova ostaju središte njezine svakodnevice. Posebno je zanimljivo njezino stajalište prema “Djedu Božićnjaku”, kojeg odbacuje nazivajući ga lažnom figurom koja odvraća pažnju od istinskog značenja Božića – slavlja rođenja Isusa Krista.
Bliži nam se Božić, jedan od najvećih katoličkih blagdana. Kako ćete obitelj i vi proslaviti Božić? Kako kod vas u domu izgleda slavlje rođenja Isusa Krista?
Božić je za mene i moju obitelj najveći i najvažniji blagdan u godini, uz Uskrs, Tijelovo, Veliku Gospu i Sve Svete. To je dan kada iščekujemo rođenje našeg Isusa Krista, našeg Spasitelja i Otkupitelja, slavimo Oca koji je poslao svog Sina u ovu dolinu suza da nas spasi. Zahvaljujemo Majci Mariji koja je izrekla svoj “fiat”. Božić je za nas dan zahvale, predanja i vjere u živoga Boga. Naravno, taj dan ne mogu savršeno opisati, ali zato ostaju vjera, ufanje i ljubav u Krista. Da, evo, dolazi ponovno roditi se u našim srcima i životima, čini sve novo u nama, po nas i za nas.
Svoju djecu pripremam već od početka došašća, paleći prvu adventsku svijeću i govoreći im o Spasitelju Isusu. Slušamo duhovnu glazbu tijekom cijele godine, odnosno svaki dan, ali u vrijeme došašća to su pjesme primjerene za to doba godine. Kao što u vrijeme korizme slušamo korizmene, a u susret Velikoj Gospi marijanske pjesme o pobožnosti, tako u ovo doba božićne. Sve ima svoje vrijeme… Osim toga, dom kitimo lampicama, različitim ukrasima, ali sve je to za pripremu slavlja rođenja našeg Isusa Krista. Djeca vole gledati crtiće, posebice “Superknjigu”, tako im upalim epizode upravo o došašću i Isusovom rođenju. Sin Joshua ima sedam godina, a Amalia šest pa oni nekako najviše razumiju, dok je četverogodišnja Zvjezdana još zaigrana, ali itekako voli pjevati i pustiti svoj glas kod kuće. Posebno me raznježi kada pjeva svoju najdražu pjesmu “Velik si, činiš djela velika”, a Amalia joj se pridružuje s pjesmom “Najviše volim”. Joshua, pak, voli “Nek pada”. Najmlađi Michael, koji će uskoro napuniti dvije godine, sada se blagoslivlja s rukicom na čelo bližnjeg i govori “Amen”. Eto, to su vam moje radosti najveće, a sve u pripremi za rođenje našeg Spasitelja Isusa. Kada vidim da kleče jedino pred Bogom i ljube te opraštaju jedno drugome neprestano. Jelku smo okitili ove godine za vikend na treću adventsku nedjelju, a svake godine je drugačije vrijeme kad ga postavimo u našem domu. Ne bih željela otkrivati zašto ga ne kitimo za Badnjak, neka to ostane u mom srcu. Suprug Stanislav zadužen je da jelku postavi, namjesti joj i raširi grane te složi lampice. Joshua i Zvjezdana ove su godine uz moju malu pomoć okitili, a Amalija nas zabavlja svojim piskutavim glasićem, dok se Michael trudi skidati kuglice koje su stavljene. Inače, kada je moja najstarija kći Gabrijela bila mlađa, ona je jelku kitila sa mnom svake godine i u svemu mi pomagala., piše večernji