Raduje se povratku u svoj dom i nada se da će blagdane provesti isto u Vukovaru. Iza njega je doista težak, mučan put
Šesnaestogodišnji Damir Pejiću, čija je priča potresla Hrvatsku, uspješno su transplantirane matične stanice! Danas je otpušten iz bolnice u svoj Vukovar. Vidljivo mršaviji, ali ipak nikad snažniji. Damir je pobijedio leukemiju!
“Točno 18. rujna sam primio matične stanice od donora i, eto, sad nakon tri mjeseca idem za Vukovar”, rekao je Damir.
“Sretan sam! Psihički sam malo opao jer sam cijelo vrijeme bio po bolnicama. Minimalno sam izlazi u stan u Zagrebu – već mi je to preko glave došlo!”, iskreno je priznao.
Raduje se povratku u svoj dom i nada se da će blagdane provesti u Vukovaru. Iza njega je doista težak, mučan put. Ali on, njegova baka i ujak nisu bili sami. Uz njega je sve dane njegove borbe bio i zagrebački vatrogasac Josip s kojim se upoznao i jako povezao nakon našeg priloga.
“Meni se u glavi par dana vrti jedan dečko iz Vukovara. Damir, ako se ne varam”, rekao nam je ranije vatrogasac Josip., piše RTL
Leukociti su se počeli dizati
Najvažnije nakon transplantacije je da se leukociti počnu dizati. Dugi period to se u Damirovu slučaju nije događalo. I htjeti li to danas priznati ili ne, svi su strahovali. A onda je jednog jutra vatrogasac Josip reporterki Ružici Đukić poslao ovu poruku:
“Jel’ vidiš ovaj osmijeh? Jel’ vidiš ovaj osmijeh? Znaš šta to znači? To znači da su leukociti 0,1! Danas, sada, ovaj čas! Jojjjj, ne mogu ti reći”, glasila je poruka Josipa koji je javio RTL-u da je Damir pobijedio bolest!.
Nakon transplantacije Damiru se promijenila krvna grupa. Sada ima istu kao Josip – njegov prijatelj koji je bio tu i kad je prvi put, samo na jedan dan, pušten iz bolnice.
Bio je i danas tu, a Damir to nije znao. Iznenađenje mu je priredio RTL. Kad ga je ugledao, zaplakali su obojica. Josip je došao po njega da ga odvede kući. Poslijepodne kad su ulazili u Vukovar, na radiju je svirala pjesma koja Damira podsjeća na pokojnu majku. Slučajnost, reći će neki, ali s radija su zvonili stijovi: “Javi trebaš li me…”.