U jednoj od priča Nikola ubacuje tri vreće s mirazom preko krova ili kroz prozor ili kroz dimnjak, što se osobito dojmilo Coca-Colinih marketingških stručnjaka s početka 1930-ih.
Sveti Nikola, kojemu se često dodaje i “Čudotvorac”, bio je ranokršćanski biskup s prijelaza 3. u 4. stoljeće, iz maloazijskoga grada Mire, današnjeg Demrea u Turskoj, piše Punkufer.
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, a ime je dobio po stricu, biskupu Nikoli.
Mlad je naslijedio veliko bogatstvo, no usprkos tomu, ostao je skroman, ponizan i velikodušan.
Postao je svećenikom, trebao je i naslijediti stričevu biskupsku kapu, ali bježi u Palestinu gdje živi samotnjačkim životom.
Kada se nakon nekoliko godina vratio u Miru stric mu je taman bio umro, pa ovaj put nije mogao pobjeći od biskupstva.
Umro je 6. prosinca 343. godine i pokopan u je Miri, ali ostaci su mu u 11. stoljeću prenesene u Bari, navodno prema njegovoj vlastitoj želji s kojom se javio u snu jednom ondašnjem svećeniku.
Životopis svetog Nikole koji je u 10. stoljeću napisao Symeon Logothetos stoljećima je bio pučki bestseller.
Svetog Nikolu obožava podjednako kršćanski istok i zapad, a brojne su i legende o njegovim dobročinstvima, ali i pravim čudesima.
Spasio je dijete od gušenja ribljom kosti, mornare od utapanja i mnoge brodove od brodoloma. Poznata je priča i o trojici generala koje je, ukratko – dvaput, spasio od smrtne presude.
Radio je nedjeljnih propovijedi vrijedna čuda po samostanima, tamnicama, ali je i, samozatajno i potajno, činio svakodnevicu ljepšom malim ljudima koje je susretao.
Sugrađanima je kad nisu gledali ubacivao novčiće u cipele, uplitao se u male trgovine u kojima bi uvijek siromašni čudno dobro prošli, a spasio je i tri djevojke koje je osiromašeni otac odlučio podvoditi jer nije imao za miraz da ih uda.
U ovoj zadnjoj priči Nikola ubacuje tri vreće s mirazom preko krova ili kroz prozor ili kroz dimnjak, što se osobito dojmilo Coca-Colinih marketingških stručnjaka s početka 1930-ih.
Otkud je došao Krampus?
On se dobrom biskupu pridružio tek u 17. stoljeću, a do tada je odmetnut iz poganskog svijeta, vjerojatno nordijske mitologije, lutao kršćanskim, s čime Crkva nije baš bila zadovoljna pa je kozolikog demona s lancima i šibama od 12. stoljeća pokušala izbaciti iz narodnog sjećanja i običaja.
Kad su se spojili na putovanju Europom (zapravo bivšom Habsburškom monarhijom jer u Belgiji, Nizozemskoj i Luksemburgu sveti Nikola djecu posjećuje s Crnim Petrom, u Njemačkoj najčešće sa Slugom Rupertom), bila je to win-win situacija i za Crkvu i za roditelje kao pripomoć u odgoju.
Uz malu preinaku – Krampus više nije bio poganski demon ili rođak mitološkog Pana, nego službeni kršćanski demon, kojeg je stvorio sam kršćanski vrag kako bi plašio djecu., piše N1.