Nakon što je 9 godina proveo u Irskoj Boris Bočkaj se vratio u rodni kraj, u Baranju u mjesto Vardarac.
“Privukli su me novci pošto je ovdje bila loša situacija. Radio sam u skladištu s voćem i povrćem, kasnije sam postao vozač. Super mi je bilo, imao sam dobar posao, plaćen posao i dobru ekipu na poslu”, kaže.
Iako je bio zadovoljan ipak se odlučio vratiti.
“Dolazio sam na godišnji i vidio sam da se Osijek gradi, dešava se nešto u Slavoniji i Baranji i to me privuklo. Prijatelji su govorili da su narasle plaće, popravila se situacija”, prepričava.
Iz Irske se vratio i Milan Franić iz Dalja.
“Nakon što sam završio fakultet odselio sam u Irsku, tamo sam proveo 2 godine i nakon toga sam se vratio u moje rodno selo Dalj. Nakon nekog vremena shvatio sam da ne želim ipak tamo ostati i živjeti”, ističe.
Razlozi povratka su različiti od nesnalaženja u novoj sredini do visokih cijena najma stanova i kuća.
“Što mi više budemo rasli i lovili korak s onima koji su u Uniji bili prije nas to je izgledno da će biti sve manji broj koji se na to odlučuju”, poručuje premijer Andrej Plenković.
Procjena je da je u Irskoj bilo oko 35 tisuća Hrvata, a premijer kaže da ih se vratila polovica.
“Hrvatska je uvijek bila obećana zemlja za stanovnike, za hrvatske gradane. Prema tome, iskustvo je dobro vidjeti, doživjeti ga. Stvar je zapravo u kvaliteti života, a mislim da nitko više ne može pružiti kao vlastiti zavičaj”, kaže ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman.
Da je Hrvatska obećana zemlja, iako su se vratili, mladi se s ministrom ne bi složili. Boris danas proizvodi svijeće, prodaje ih širom Europe, ali kaže…
Boris Bočkaj ipak je požalio što se vratio.
“Da, požalio sam. Teško je ovdje. Imao sam troduplu, četveroduplu plaću nego ovdje, a cijene iste”.
Iako su trendovi povratka iz Irske pozitivni, ipak se čini da će naši radnici još neko vrijeme gledati preko granice., piše dnevnik.hr