Tržišni ili javni opskrbljivač? Ili možda javni, koji nudi i tržišne ugovore, ali po nižoj cijeni i od javnog, ali i od ovog prvog tržišnog? Zbunjeni ste? I Zagrepčani su.
Kad je jesenas Međimurje-plin pobijedio na natječaju za javnog opskrbljivača koji je provela Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), Zagrepčani su mislili da će morati odlučivati samo o tome žele li da im plin dolazi iz Međimurja ili iz Gradske plinare Zagreb – Opskrbe (GPZO), koja je postala tržišni opskrbljivač. Sad imaju novu dilemu.
Može oboje
“Išla sam u poslovnicu Međimurje-plina u Hektorovićevu ulicu ne bih li im vratila uplatnice koje su mi poslali. Zahtjev za opskrbu poslala sam GPZO-u, ipak dobila akontacije od Međimurja, a čitala sam da poštu trebam samo vratiti i eventualno napisati prigovor, što sam išla i napraviti. Na šalteru Međimurje-plina rekli su mi da mi mogu ponuditi još nižu cijenu plina od GPZO-a, ali ako s njima potpišem neki drugi ugovor, ne ovaj za javnu opskrbu koji mi je došao s akontacijama. Ništa mi to nije bilo jasno pa sam samo predala to što sam došla predati i otišla”, ispričala je čitateljica za Večernji list.
Zagrepčani koji ne žele prijeći na javnu uslugu u Međimurje-plin te su se odlučili za tržišnog opskrbljivača, izabrati mogu GPZO ili, opet, Međimurje-plin. GPZO nudi 10 centi nižu cijenu od javne usluge, odnosno od Međimurje-plina, dok Međimurje-plin nudi 20 centi nižu cijenu od javne usluge, odnosno 10 centi nižu od GPZO-a i 20 centi nižu od samih sebe.
Što se same uštede tiče, ona nije prevelika. Oni koji se odluče za plin iz GPZO-a uštedjet će oko 1,5 eura godišnje, a oni koji će s Međimurje-plinom sklopiti tržišni ugovor, oko tri eura.
“Međimurje-plin od 1. studenoga 2024. godine, odnosno sada nadalje od 1. prosinca 2024. godine kupcima grada Zagreba, Zaprešića i Velike Gorice (kupcima na distribucijskom području operatera distribucijskog sustava Gradske plinare Zagreb d.o.o.) nudi tržišne ugovore s nižom cijenom od cijene javne usluge”, kažu u Međimurje-plinu, a stručnjaci objašnjavaju da nema prepreka u tome da Međimurje-plin svoj energent ponudi po dva uvjeta: u javnoj usluzi i na tržištu.
“Ne samo oni, bilo koja tvrtka koja je dobila područje u javnoj opskrbi, može korisnicima ponuditi i tržišne ugovore. Javna usluga ima određene članke i uvjete koje mora ispuniti, a osim što su bili najpovoljniji na natječaju HERA-e, javni opskrbljivači imaju obvezu i omogućiti kupcu da ih u svakom trenutku može napustiti. Tržišna usluga definira ugovorne kriterije i obično je ugovor na godinu dana s ugovorenom potrošnjom pa se kupac baš i ne može lako izvući. GPZO je Zagrepčanima ponudio uvjete na tržištu kao da su kupci u javnoj opskrbi, a ne znam što Međimurje-plin nudi na tržištu. Ako je ugovor isti kao i onaj GPZO-a, ali s nižom cijenom, kupci bi tu mogli nešto uštedjeti”, objašnjava Dalibor Pudić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin.
Igra bez granica
Da se pokrenula igra bez granica, objašnjava za Večernji list međunarodni konzultant za energetiku Ivica Jakić.
“Kad su u GPZO-u rekli da će njihova cijena biti 10 centi niža, Međimurje-plin je računao da će dio ljudi otići kod njih, pa su i oni rekli da daju nižu cijenu. Sustav je reguliran tako da kupca subvencionira bez obzira na tržišnu ili javnu opskrbu te svatko ima pravo i na jedan i na drugi način kupovati plin. Sad, u teoriji, i GPZO može reći da daje još nižu cijenu, primjerice 25 centi nižu, a sve ovisi o tome tko zapravo stoji iza samog opskrbljivača. Sve skupa pretvorilo se u dosta nesigurnu i nepotrebnu zavrzlamu, a za to je kriva HERA. Oni su morali znati da će se ovo dogoditi, zadaća im je uvođenje reda u regulaciju tržišta struje, plina i toplinske energije i svoju su zadaću trebali odraditi”, kaže Jakić.