Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je svečano misno slavlje na svetkovinu Svih svetih, u petak, 1. studenog na zagrebačkom groblju Mirogoj, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Na misnom slavlju koncelebrirali su rektor crkve Krista Kralja preč. Vlado Mikšić, upravitelj Župe sv. Ivana Krstitelja, Zagreb – Nova ves vlč. Andrija Miličević i nadbiskupski tajnik vlč. Domagoj Topić.
Prije početka misnog slavlja preč. Mikšić pozdravio je vjernike okupljene pokraj u potresu stradale crkve Krista Kralja istaknuvši da je siguran „da svatko od nas na svoj način osjeća veličinu ovoga svetoga dana svetkovine Svih svetih, kao i sutrašnjeg spomena svih vjernih mrtvih. Želimo zazvati sva ta imena, znana i neznana, ali zapisana u dlan Božji da nam budu zagovornici, putokaz i pomoćnici i da se jednom nađemo u njihovom društvu gdje će Bog otrti svaku suzu s naših očiju u nebeskoj domovini.“
U homiliji nadbiskup Kutleša naglasio je da „ništa ne povezuje svetkovinu Svih svetih i Dušni dan, kada se spominjemo naših pokojnih, kao kršćanska krepost nade.“
„Suočeni s brojnim izazovima, svjedoci smo slabljenja kršćanske nade kojoj je svojstveno pouzdano iščekivanje božanskog blagoslova u vremenu i blaženog gledanja Boga u vječnosti. Naš narod, stoljećima poučavan u vjeri, sve više gubi nadu koja, kao pouzdano sidro duše, čovjekov život usmjerava prema vječnosti“, rekao je nadbiskup i nadodao da „kršćanska nada počinje i počiva na istini koja je u službi ljubavi.“
Govoreći o Kristovu uskrsnuću kao temelju nade, nadbiskup je istaknuo da je „vremenski kratak i skroviti trenutak Kristova uskrsnuća preokrenuo je svijet i zauvijek promijenio tijek povijesti. Kristovo uskrsnuće potvrđuje pobjedu nad smrću i daje nam nadu u vječni život“ te nadodao da „Nismo stvoreni za smrt! Isus je uskrsnuo od mrtvih da bismo se i mi, poput svih svetih u slavi, pridružili njemu u pobjedi. Za one koji vjeruju, Isus nije pobijedio samo uskrsnuvši u Jeruzalemu prije gotovo dvije tisuće godina, nego će kao Pobjednik ponovno doći na kraju vremena, kada će suditi živima i mrtvima.“
Nadbiskup je naglasio da je nada plod vjere, darovan od Boga. „To je dar Duha Svetoga koji nas ispunjava i održava živima našu vjeru i ljubav. Krepost nade stvara u nama želju za nebom i vječnim životom, našom istinskom srećom“, kazao je i nadodao da „vječni život kojemu se nadamo nije neka daleka obala s druge strane našeg vremenitog života, niti je Božje kraljevstvo neko mjesto u nebeskim sferama. Isus nas poučava da je vječni život u tome da upoznamo Oca, jedinoga pravoga Boga i onoga koga je on poslao, Isusa Krista te da je Božje kraljevstvo među nama.“
Naposljetku, mons. Kutleša istaknuo je da je nada lijek protiv očaja i preuzetnosti kazavši da „Kršćanska nada potiče bračne drugove na vjernost, zaštitu života i brigu za djecu. Mladima je razlog da s povjerenjem gledaju u budućnost. Svim vjernicima je poticaj da se zdušno zalažu za obespravljene te da povjerene službe obavljaju pravedno. Živjeti kršćanski život zahtijeva žrtvu i odricanje, ali ta žrtva vodi do veće ljubavi i radosti“ te nadodao da „kršćanska nada omogućuje da, u svijetu koji postaje sve više neprijateljski, riskiramo sve što imamo za Isusa. Činimo to velikodušna srca. Idimo naprijed pouzdajući se u Božju ruku vodilju, ne samo u nježnim i ugodnim trenucima, već i u sjenama razočaranja i tame.“
„Obilježje kulture koja je prekinula s nadom u Božja obećanja jest narcisoidnost. Umjesto da pomažemo siromašnima, bjesomučno trošimo. Umjesto da provodimo smisleno vrijeme s obitelji i prijateljima, gubimo se u virtualnom svijetu interneta. Učahurili smo se u mrežu narkotika: od zabave preko gurua za samopomoć, do raznih sintetičkih spojeva. Prepuštamo se jeftinim udobnostima i praznim obećanjima koja nas nikada ne mogu istinski ispuniti“, zaključio je nadbiskup.
Nakon popričesne molitve uslijedila je procesija do središnjeg križa gdje je nadbiskup Kutleša predmolio molitvu odrješenja za sve pokojne koji počivanju na groblju Mirogoj, a zatim je vjernicima udijelio završni blagoslov.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pod ravnanjem mo. Dražena Kurilovčana i uz orguljsku pratnju mo. Nevena Kraljića.