Svjetska organizacija za zdravlje životinja (WOAH) u četvrtak je objavila da je bolest plavog jezika zabilježena i u Italiji.
U pitanju je virusni soj koji se ubrzano širi srednjom Europom, a slučajevi plavog jezika zabilježeni su i u Ujedinjenom Kraljevstvu, Portugalu, Norveškoj, Danskoj, Švedskoj, Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj, navodi AP.
Europom danas kruži nova varijanta virusa, BTV3. Talijanske vlasti izvijestile su ovaj tjedan je soj utvrđen kod jedne deve, šest ovaca i 4.540 goveda, većinom na Sardiniji.
Što je bolest plavog jezika?
Kako navodi WOAH, bolest plavog jezika virusna je bolesta koja pogađa domaće i divlje preživače, ponajviše ovce, ali i goveda, koze, bivole, antilope, jelene, losove i deve, a prenose je insekti.
Simptomi plavog jezika
U zaraženih ovaca klinički znakovi variraju i mogu uključivati:
– vrućicu,
– krvarenje i ulceracije oralnog i nazalnog tkiva,
– prekomjerno lučenje sline i iscjedak iz nosa te oticanje usana, jezika i čeljusti,
– upalu koronarne vrpce (iznad kopita),
– slabost, depresiju, gubitak težine,
– proljev, povraćanje i upalu pluća,
– plavi jezik koji se javlja kao posljedica cijanoze,
– prekid u rastu vune kod vaca koje se oporavljaju što rezultira djelomičnim ili potpunim gubitkom vune.
Pojava kliničkih znakova kod goveda ovisit će o soju virusa; drugi domaći preživači kao što su koze općenito pokazuju malo ili nimalo kliničkih znakova.
Kako navodi hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, inkubacija traje do sedam dana, a prvi znak je jako povišena temperatura (41 do 42 oC) koja prosječno traje 6-7 dana, a može trajati i od 2 do 11 dana.
Visoka temperatura katkad može biti vrlo blaga ili posve izostane, iako životinja ima ostale tipične simptome. Drugog ili trećeg dana povišene temperature zacrveni se sluznica nosa i usta, ovca pojačano slini, a od mljackanja se stvara pjena. Na početku bolesti iz nosa se cijedi prozirna tekućina, koja se kasnije zamuti, postaje gnojna, a može sadržavati i krv. Kada se taj iscjedak iz nosa sasuši nastaje krasta.
U težim slučajevima jezik otekne, viri iz usta i tamnoplave je boje, po čemu je bolest i dobila ime (eng. blue tongue – plavi jezik). Po sluznici usta nalaze se rane koje krvare, pa slina može biti crvenkasta. Iz usta se osjeća neugodan zadah. U bolesne ovce može se javiti pojačano suzenje, zažarenost očnih sluznica, otok kapaka. Životinja je snuždena, ne jede, zbog naslaga krasta u nosu otežano diše. Može se javiti i krvavi proljev što je loš prognostički znak.
Kad bolest dosegne vrhunac, ili pri kraju bolesti javljaju se promjene na papcima, kruna postaje crvena, a papak topao i bolan, pa se ovca zbog toga neradi kreće, većinom leži ili stoji zgrbljenih leđa, ili pokušava hodati na koljenima. U tijeku bolesti javljaju se otekline po licu i na čeljusti, koje se mogu proširiti i na vrat. Vuna slabije raste i otpada u pramenovima. Često se javlja paraliza jednjaka zbog čega ovca pri pokušaju pijenja povraća vodu, može se zagrcnuti, te dobije tešku upalu pluća od koje ugiba. Bolesna ovca slabi, mršavi. Smrtnost od bolesti iznosi 2-30 %.
Je li bolest plavog jezika opasna po ljude?
Bitno je odmah istaknuti da od bolesti plavog jezika ljudi ne obolijevaju. Dakle, virus nije opasan za ljude. Prenose ga komarci, a uglavnom se širi među ovcama i govedima, iako su na njega osjetljive i ljame, alpake, koze i divlji preživači. Određeni stupanj zaštite od bolesti može se postići cijepljenjem.
No, budući da se radi o virusno bolesti – lijeka nema. Preventivno cijepljenje ugroženih životinja je primarna preventivna mjera, pri čemu se cjepivo daje ovcama starijim od 3 mjeseca otprilike četiri tjedna prije kišne sezone.
Bitna je preventivna mjera, kada se bolest već pojavi da se sve bolesne životinje neškodljivo uklone i da se provede temeljita dezinfekcija nastambe. Važna preventivna mjera je zabrana uvoza sjemena ovnova iz zemalja gdje se pojavljuje bolest plavog jezika. Važna preventivna mjera je i držanje životinja u štali kako bi se spriječio kontakt životinje i prijenosnika bolesti (komaraca). Potrebno je provoditi mjere kojima bi se razvoj ličinki komaraca sveo na najmanju moguću mjeru, kao npr. ukloniti vodu iz svih predmeta u dvorištima, zatrpati mjesta na kojima bi se mogla zadržavati kišnica itd., prenosi N1