Od vanilije u omiljenom desertu do wasabija na sushiju – pravi sastojci često su teško dostupni ili preskupi da zadovolje globalnu potražnju. Baš zato su velike kompanije smislile način način kako da zarade nudeći jeftinije alternative hrani koju volite, sve dok vi vjerujete da kupujete pravu stvar.
Business Insider upozorava na 11 vrsta hrane i namirnica koje se najčešće lažira na svjetskom tržištu.
Tartufi
Ono što se u trgovinama često prodaje kao ulje od tartufa, uglavnom nema puno veze s ovim vrstama gljiva. Štoviše, nerijetko se takva ulja prave u laboratorijima. Pravi tartufi su rijetki i vrlo skupi pa ne čudi što su često na meti plagijatora.
Pravi tartuf prepoznat ćete tako da ga netko nariba na vaš tanjur – pred vama, prenosi Danas.
Javorov sirup
Čak polovica javorovog sirupa na svjetskom tržištu je lažnja. Izrada pravog javorovog sirupa nije jednostavna – potrebno je oko 45 litara javorovog soka da bi se proizvela jedna litra sirupa. Ono što izgleda kao javorov sirup, ali se prodaje kao sirup za palačinke zapravo je mješavina kukuruznog sirupa, karamele i aroma.
Pravi javorov sirup prepoznaje se po boji i teksturi – ima rjeđu konzistenciju i mutniji izgled od umjetnih mješavina. Pročitajte i deklaraciju – pravi javorov sirup uglavnom dolazi iz Kanade.
Wasabi
Većina wasabija koji se prodaje izvan Japana je lažnjak – obično je riječ o mješavini hrena, kukuruznog škroba i zaslađivača. Pravi wasabi je 30 puta skuplji od onoga što se prodaje u supermarketima. Nije tako ljut kao što biste pomislili. Ako vam grlo gori dok jete wasabi koji ste kupili – vjerojatno jedete proizvod na bazi hrena.
Parmezan
Da bi sir bio parmezan, mora dolaziti iz Parme u Italiji, odnosno iz regije Emilia-Romagnia. Samo 300 mljekara je na tom području certificirano da proizvodi autentični Parmigiano-Reggiano. U mlijeko se dodaju posebne bakterije koje siru daju prepoznatljiv okus i on mora odležati barem godinu dana.
Koluti autentičnog parmezana označeni su žigom Denominazione di Origine Protetta koji garantira da je sir došao s pravog mjesta.
Vanilija
Vanilija je sveprisutan začin bez kojeg je nemoguće zamisliti slatke proizvode na svjetskom tržištu – od sladoleda do raznih industrijskih keksa, kolača i drugih slastica. Riječ je o mirisnom sušenom voću jestive orhideje koja se uzgaja u tropskim krajevima, a koju karakterizira tanka mahuna tamno-smeđe boje.
Da bi se uzgojila, skupila i preradila ne koriste se kemikalije niti posebni uređaji – samo ruke. Upravo zato je vrlo skupa – samo jedan posto proizvoda na svjetskom tržištu napravljeno je s pravom vanilijom. Ostatak sadrži sintetičku zamjenu za vaniliju – vanilin – koja je stvorena kako bi se smanjila cijena proizvoda.
Kavijar
Kavijar se pravi od usoljenih ribljih jaja ili ikre beluga jesetre. Riječ je o vrlo rijetkom, delikatnom i skupom proizvodu koji može doseći cijenu i od 20-ak tisuća eura po kilogramu, zbog čega je česta meta plagijatora. Umjesto ribljih jajašaca beluge, često koriste ikru ribe lošije kvalitete. Razliku između pravog proizvoda i lažnjaka znaju prepoznati samo najiskusniji znalci.
Med
Trećina meda na svjetskom tržištu je – lažnjak. Potreba za ovom namirnicom je znatno veća od onoga što pčele mogu proizvesti pa se nalazi na meti plagijatora.
Da bi se povećao volumen, pravi med se često miješa s kukuruznim sirupom, šećerom od riže i trske i sličnim proizvodima. Na taj način uništava se kvaliteta pravog meda i pretvara ga se u jeftini šećer. Ako želite pravi med, kupujte ga iz provjerenih izvora i od lokalnih proizvođača.
Ekstra djevičansko maslinovo ulje
Ekstra djevičansko maslinovo ulje je meta prevara s hranom još od vremena starog Rima.
Kriminalci su prodavali lošije maslinovo ulje ili mješavine ulja pod oznakom ekstra djevičanskog maslinovog ulja, a to se događa sve do današnjih dana.
Wagyu govedina
Wagyu je riječ koja označava japansko govedo, a odnosi se na četiri pasmine: Kuroge, Akage, Mukaku i Nihon Tankaku. U Japanu postoje strogi propisi koji reguliraju uzgoj i preradu mesa ovih životinja, a sve kako bi se postiglo meso izuzetne mekoće i okusa. Izvoze se tek manje količine.
U drugim državama propisi nisu tako rigorozni. U SAD-u na primer, wagyu se može križati s drugim manje skupim vrstama goveda i tamo prodaju meso pod oznakom wagyu iako je riječ o mješavinama dvaju ili više različitih vrsta.
Šafran
Šafran je najskuplji začin na svijetu koje se dobiva od niti njegovog cvijeta. Poljoprivrednicima treba dvije godine za uzgoj cvijeća i berbu, a rezanje i sortiranje se obavlja ručno.
Da bi dobili jedan kilogram šafrana potrebno je oko 150.000 cvjetova pa ne čudi što ovaj začin dolazi uz vrtoglavu cijenu niti što ga često pokušavaju plagirati. Prevaranti nastoje oponašati proizvod s crveno obojenim sijenom, konjskom dlakom, kokosovim nitima i korijenjem raznih biljaka.
Kava
Čak ni kava koja se pije na svjetskom tržištu nije uvijek napravljena od 100 posto kave. Mljevena kava se miješa s usitnjenim žirom, ječmom i pšenicom. U prošlosti, znali su je miješati sa svime što je smeđe – od piljevine do spaljenog kukuruza, a sve kako bi se povećao volumen proizvoda koji inače može biti dosta skup.
