Predsjednik Udruge suvlasnika stambenih zgrada Zagreba Zdravko Vladanović gostovao je kod Ilije Radića u Studiju uživo. Ususret nadolazećoj sezoni grijanja koju će obilježiti skuplji energenti, Vladanović je pojasnio zašto građani uopće moraju imati razdjelnike i što će se dogoditi ako ih ne zamijene.

10 godina od uvođenja

Tadašnji ministar Ivan Vrdoljak je 2014. donio Zakon o obaveznom korištenju razdjelnika topline. Građani su nedavno dobili upozorenja od firmi koje su ih ugrađivale, a koja govore o – obaveznoj zamjeni razdjelnika.

To upozorenje nije primjereno, smatra Zdravko Vladanović i dodaje da je situacija vrlo kompleksna:

“Smatram da je komunikacija između firmi koje su postavljale razdjelnike i građana trebala biti daleko obzirnija. Prema Zakonu o tržištu energije, vlasnici stanova su dužni u svoje stanove postaviti razdjelnike. Sankcija ako to propuste se kreće između 1500 i 6000 eura.

Vladanović smatra da se građane trebalo bolje educirati: “Već je deset godina prošlo”, ističe.

Puni smisao razdjelnika

“Od 10 ljudi imate 10 različitih mišljenja o razdjelnicima. Smisao razdjelnika nije stegnuti ventile i smrzavati se, već racionalizacija potrošnje, odnosno dovođenje energije u racionalne okvire”, pojašnjava Vladanović.

Oni su generalno ostvarili svoju svrhu, ali ne u punom smislu. Objašnjava i zašto:

“Da bi oni postigli punu svrhu nužna je energetska obnova zgrada, prije svega fasada pa zatim ovojnica, troduplo staklo na prozorima… Tek onda ćemo dobiti efikasan učinak, čemu svjedoče zgrade u Novom Zagrebu”. Kao primjer ističe neboder u Zapruđu i stambenu zgradu u Utrinama gdje su računi 30 posto manji nakon cjelovite obnove.

Prvi na udaru energetske neučinkovitosti su rubni stanovi u zgradama, oni uz vanjske zidove koje ne griju drugi stanovi.

Zamjena razdjelnika

Što se tiče upozorenja koji su građani dobili, Vladanović ističe da zamjena razdjelnika nije zakonska obveza već kako kaže, proizvođačeva. Objašnjava: “Svaki razdjelnik je ugrađen s rokom zamjena tzv. baterije na 10 godina. Baterija je integralna tako da je potrebno mijenjati čitav uređaj.”

Građani imaju dodatni trošak i trebali bi ponovno platiti razdjelnik: “Proveo sam puno ispitivanja i istraživanja. Potrebno je tu ugovorenu obvezu između stanara i izvođača radova – zamijeniti.”

Što s onima koji ne zamijene razdjelnike?

Upozorenja koja su građani dobili od firmi koje su ugrađivale razdjelnike smatra neprimjerenim i prijetećim: “Tako ne bi trebalo komunicirati. Tu dio odgovornosti snose i lokalne jedinice i država.”

“Moramo shvatiti da je energija, koja je nekoć bila jeftina, danas skupa i da svi se, od Ministarstva do lokalnih samouprava – moramo uozbiljiti.”

Vladanović objašnjava i što se događa ako pola zgrade ima razdjelnike, a druga polovica nema: “Mi koji imamo stežemo ventile, a oni koji ih nemaju imaju višak energije i ostavljaju otvorene prozore u ovo doba skupe energije”, zaključuje pravnik.