Što nas to čini sretnima u životu?

Što nas to čini sretnima u životu?

Harvardska studija o razvoju odraslih, jedna od najopsežnijih longitudinalnih studija ikada provedenih, nastojala je odgovoriti na temeljno pitanje koje odjekuje svakome od nas: Što čini dobar život?

Završena je studija koja je trajala 85 godina te je trebala otkriti što ljude najviše usrećuje. Dakle, kada su ljudi upitani što misle da bi ih najviše usrećilo, većina je odgovorila novac ili slava. No to se nije pokazalo točnim – istina je ipak drugačija.

Ljudi koji su najsretniji i najzdraviji imaju snažne, podržavajuće veze s obitelji, prijateljima i zajednicom. Ti odnosi pružaju emocionalnu podršku, poboljšavaju mentalno blagostanje i štite od pogoršanja fizičkog zdravlja. Studija čak naglašava da se ne radi samo o broju odnosa, već o njegovanju onih koji su duboki, puni povjerenja i pouzdani.

– Iznenađujuće je otkriće da naši odnosi i koliko smo sretni u svojim odnosima snažno utječu na naše zdravlje – rekao je Robert Waldinger, voditelj studije, psihijatar u Općoj bolnici Massachusetts i profesor psihijatrije na Harvard Medical School.

– Briga o svom tijelu je važna, ali briga o vašim odnosima također je oblik brige o sebi. To je, mislim, zapravo najvažnije otkriće u ovoj studiji – naveo je.

Prema studiji, faktori koji ljude čine najsretnijima uključuju:

  •     Snažni odnosi koji nas podržavaju: Kvaliteta odnosa važnija je od kvantitete; imati pouzdane veze koje pružaju emocionalnu podršku.
  •     Emocionalna otpornost i pozitivna perspektiva: Sposobnost suočavanja sa stresom i gledanja na izazove kao prilike za rast.
  •     Odabir zdravog načina života: Održavanje tjelesnog zdravlja redovitom tjelovježbom, uravnoteženom prehranom, izbjegavanjem pušenja i umjerenom konzumacijom alkohola.
  •     Društveni angažman i uključenost u zajednicu: Aktivno sudjelovanje u društvenim mrežama i zajedničkim aktivnostima.
  •     Svrhovit rad i odlazak u mirovinu: Pronalaženje smisla u radu i ostanak angažiranosti nakon umirovljenja.
  •     Rana životna iskustva: Njegujuće rano okruženje postavlja temelje za zdravije odnose i bolje zdravlje u odrasloj dobi.
  •     Redovita samorefleksija o društvenim vještinama: Procjena i njegovanje važnih odnosa kontinuirano tijekom života.

Počevši od 1938. godine, tijekom Velike depresije, studija je prvotno nastojala otkriti kako voditi zdraviji i sretniji život praćenjem zdravlja i dobrobiti 268 studenata druge godine na Harvardu. Više od 85 godina kasnije, studija se proširila daleko izvan početne skupine, uključivši živote tisuća ljudi kako bi otkrila jednostavnu, ali moćnu istinu: kvaliteta naših odnosa najvažniji je čimbenik u određivanju naše ukupne sreće i dugovječnosti.

Kada je studija započela, istraživači su se usredotočili na 268 mladića, studente druge godine na Harvardu, nadajući se da će razumjeti elemente koji pridonose zdravom i sretnom životu.

Svijet je tada bio drugačije mjesto; genetika i biološki determinizam bili su dominantni pogledi. Početna faza istraživanja uključivala je detaljna antropometrijska mjerenja, analizu intelektualnih sposobnosti, osobina ličnosti, pa čak i rukopisa. Među prvim sudionicima bili su neka značajna imena, poput budućeg predsjednika Johna F. Kennedyja i dugogodišnjeg urednika Washington Posta Bena Bradleeja.

Kako je vrijeme prolazilo, fokus studije se mijenjao. Pod kasnijim voditeljima, uključujući Georgea Vaillanta u 1960-ima i Roberta Waldingera u novije vrijeme, studija je počela istraživati ulogu odnosa, društvenih veza i emocionalnog blagostanja kao ključnih komponenti dugog i zdravog života.

Do 1970-ih, istraživanje se proširilo na 456 stanovnika gradske jezgre Bostona, pružajući širu društveno-ekonomsku perspektivu. Danas više od 1300 potomaka prvotnih sudionika nastavlja biti dio ovog istraživanja, pružajući uvide u to kako iskustva ranog života utječu na zdravlje i starenje kroz generacije.

Veze – ključ sreće i dugovječnosti

Podaci iz Harvardske studije o razvoju odraslih otkrili su da pojedinci koji su društveno povezani s obitelji, prijateljima i zajednicom žive dulje i sretnije od onih koji su manje povezani. Štoviše, nije bitan samo broj odnosa, već i kvaliteta tih veza.

Studija je pokazala da su ljudi koji su u dobi od 50 godina bili najsretniji u svojim odnosima, u dobi od 80 godina bili i najzdraviji. Ovo otkriće vrijedi za različite socioekonomske pozadine, uključujući muškarce s Harvarda i sudionike iz središta grada.

Jedno od značajnih otkrića studije je štetnost usamljenosti

Pokazalo se da usamljenost može biti jednako štetna kao pušenje ili alkoholizam. Pojedinci koji su se osjećali usamljenima imali su veću vjerojatnost pogoršanja fizičkog i mentalnog zdravlja te veći rizik od prerane smrti.

Robert Waldinger, voditelj studije, naglasio je ovu točku u svom popularnom TED govoru. Implikacija je jasna – njegovanje smislenih odnosa nije samo korisno, već ključno za naše zdravlje i dugovječnost.

– Kada smo prikupili sve podatke o njima u dobi od 50 godina, njihove razine kolesterola u srednjim godinama nisu bile ključne za predviđanje kako će ostariti. Ključno je bilo koliko su bili zadovoljni svojim vezama. Ljudi koji su bili najzadovoljniji u svojim odnosima u dobi od 50 godina bili su najzdraviji u dobi od 80 godina – rekao je Waldinger.

Zdravlje, izbor stila života i ‘društvena spremnost’

Dok su odnosi i način razmišljanja ključni, Harvardska studija također ističe važnost izbora zdravog načina života.

Podaci otkrivaju da su održavanje zdrave tjelesne težine, tjelesna aktivnost, izbjegavanje pušenja i umjerena konzumacija alkohola značajni pokazatelji dugog i sretnog života. Sudionici koji su rano usvojili zdrave navike imali su veću vjerojatnost da će uživati ​​u boljem fizičkom zdravlju i kognitivnoj funkciji kako budu starili.

Studija također uvodi koncept ‘društvene sposobnosti’, koji uključuje redovito provjeravanje vlastitih odnosa i osiguravanje da su zdravi i uravnoteženi. Baš kao i tjelesna kondicija, društvena kondicija zahtijeva napor i predanost. Waldinger i Marc Schulz, pomoćni voditelj studije, tvrde da bismo svojim odnosima trebali pristupiti kao živim sustavima koje treba njegovati i vježbati. To može uključivati svjesno odvajanje vremena za njegovanje značajnih veza ili razmišljanje o tome posvećujemo li dovoljno vremena ljudima koji su nam najvažniji.

Lekcije iz Harvardske studije o razvoju odraslih posebno su relevantne u današnjem brzom tehnološkom svijetu. Svi osjećamo pritisak da postignemo bogatstvo, status i uspjeh, ali poruka studije je jasna: najvažniji aspekti dobrog života često su najjednostavniji. To uključuje njegovanje smislenih odnosa, održavanje pozitivnog i otpornog načina razmišljanja, donošenje odluka o zdravom načinu života i aktivno sudjelovanje u zajednici.

Unatoč tome što broji više od osam desetljeća, Harvardska studija o razvoju odraslih i dalje se razvija i proširuje. Danas uključuje više od 1300 potomaka prvotnih sudionika, a istraživači istražuju nova područja poput utjecaja tehnologije na odnose, uloge genetike u starenju i utjecaja socijalne politike na kvalitetu života.

Waldinger se nada da će studiju proširiti na treću i četvrtu generaciju, jer ovo istraživanje nudi jedinstvenu priliku za produbljivanje našeg razumijevanja ljudskog razvoja kroz čitav život, piše msn., prenosi 24sata.